[Albert Einstein]
Blog započinje prikazom astronomskih promašaja u Bibliji s osvrtom na brutalni crkveni "tretman" prema onim istraživačima koji su na to prvi ukazivali.
Biblijska astronomija i crkveni progoni znanstvenika
Kada je Kopernik* izložio staru ideju (o njoj su govorili još stari Grci, Pitagora i dr.) da se Zemlja kao i drugi planeti, okreće oko Sunca, dok se istodobno vrti oko svoje osi (osmoškolska geografija), naišla je na gluhe uši. Kardinali su ionako imali vlastite astrologe u to vrijeme. Crkva se nije otvoreno borila protiv znanosti, nego ju je zaobilazila i prepuštala zaboravu, dok je bjesomučno proizvodila svoju propagandističku literaturu.
Prevladavajuća teorija u Europi tijekom Kopernikova života bila je ona koju je Ptolemej objavio u svom Almagestu oko 150. godine; "Zemlja je stacionarno središte svemira; zvijezde su ugrađene u veliku vanjsku sferu koja se brzo okretala, otprilike dnevno, dok su svaki od planeta, Sunce i Mjesec bili ugrađeni u vlastite, manje sfere". Klaudij Ptolomej (100 – 170) u svom kapitalnom djelu iz drugog stoljeća, pokušao je popraviti Aristotelovu fiziku. Aristotel je pak živio u pradavnom 4. stoljeću prije naše ere. Dominantno tadašnje shvaćanje temeljilo se na Ptolomejevom geocentričnom sustavu. Kopernik jasno uočava nepotrebnu složenost njihovih sustava tumačenja i predlaže jednostavniji i očigledniji - Zemlju koja rotira oko Sunca.
Uočavate golemo razdoblje kada se u astronomiji nije desilo ništa bitnoga, da bi Kopernik izašao sa svojom "revolucionalnom idejom"? Radi se o oko tisuću godina kršćanskoga mraka, u kome je Crkva zanemarila znanosti i slavila svoja praznovjerja, ulagala dragocjene ljudske resurse u izgradnju spomenika svojoj ideologiji i dobrobiti svojih biskupskih elita.
Vladajući Papa u to vrijeme, Aleksandar VI, Sveti Otac devetero djece, bio je zabavljen šarmom svoje lijepe ljubavnice Giulie Farnese, a većina kardinala sretno zavaljena u zagrljaju drugih dama. Ipak, Kopernik u strahu čuva rukopis knjige 12 godina, pa ju posvećuje korumpiranom Papi Pavlu III (probio se jer mu je mlađa sestra bila u naručju Pape Aleksandra VI.), 1543. god, i prvi primjerak dobiva u ruke tek par sati prije nego što će umrijeti. Kako Inkvizicija više nije mogla uhvatiti mrtvoga Kopernika, a u uvodu su mu napisali da se radi samo o prijedlogu, a ne činjenicama, sve je moglo polako pasti u zaborav, a ta knjiga istrunuti. Međutim, našli su se oni koji su poduprli tu bogohulnu teoriju, oponirajući religijskim moćnicima.
* Pobožni poljski svećenik? Ne. Njegov ujak-biskup dao mu je titulu kanonika da mu osigura primanja. U to doba bilo je nemoguće imati financijske uvjete za istraživanja i biti slobodan od Crkvena diktata.
Crkvenjake nisu zanimale "nove teorije", dok god ne bi mogle naći širu potporu u slabije obrazovanu narodu te tako uzdrmati temelje njihove klimave građevine i izvora novaca i moći.
Crkvena moć obuzela je mnoge umove tog vremena, nakon stoljetne indoktrinacije, pa se Kopernik nije bojao samo reakcije Crkava nego i ismijavanja od strane školovane, ali vjerski zadojene zajednice.
Papinski savjetnik i astronom Tolosani, piše obimni spis "O istini svetih spisa" 1544. god, gdje pljuje po Koperniku:
"Bezumni napor [Kopernika] pokušao je oživjeti slabo pitagorejsko mišljenje, koje je odavno zasluženo uništeno, budući da je izričito suprotno ljudskom razumu i protivi se Svetomu pismu. Iz te situacije lako bi mogla nastati neslaganja između katoličkih izlagatelja Svetoga pisma i onih koji se žele tvrdoglavo prikloniti tom lažnom mišljenju."
Čim je tako klerik uočio opasnost po crkvenjačka tumačenja praznovjerne Biblije, klerikalci su se probudili na novonastalu opasnost od znanstvenih istraživanja.
Reakcija crkvi na podržanu Kopernikovu teoriju je bila bučna.
Protestanti i Katolici su se okomili na tu herezu.
Martin Luther" je već prije odbacio heliocentričnu teoriju kao, "šaljivu ideju budale, pa zar nije Jošua (10,12-13), jasno rekao da je Sunce, a ne Zemlja, zastalo na mjestu?"
John Calvin ponosno citira Psalam 93,1, "Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati."
"Kako bi Zemlja mogla visjeti u zraku da je ne pridržava Božja ruka? Kako bi Zemlja mogla ostati nepokretna, dok su nebesa iznad nas u stalnom brzom kretanju da je Božanski Stvoritelj nije učvrstio i osigurao?"
(komentar knjige psalama, Psalam 93, redak 1)
Kardinal Bellarmine, 'veliki' teolog i inkvizitor koji je sudio Galileu, prijeteći izjavljuje:"Ovo navodno otkriće ponižava cijeli kršćanski plan spasenja."
"U ime i po autoritetu Isusa Krista, čija punoća prebiva u Njegovu Namjesniku, Svetomu Ocu Papi, prijedlog da Zemlja nije središte univerzuma, i da se pokreće dnevnim kretanjem je apsurdan, filozofski pogrešan i netočan po vjeri."
Dekret Pape Urbana VIII, potpisan od strane kardinala Felia, Guido, Desiderio, Antonio, Bellingero i Fabriccioi.
Drugi su sumnjičavo vrtjeli glavama:
Evo par primjera koji su "pobijali" Kopernika:
" I stade Sunce i zaustavi se Mjesec" (Jošua 10,12-13) Jahve na molbu Izaije dva puta pomiče Sunce unazad. (Izaija 38,4-8 ; 2. knjiga o kraljevima 20,7-11) Po Mateju 24,29 " - ...zvijezde će padati sa neba." "Sunce izlazi, Sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi." Propovjednik 1,5 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, da poduhvati Zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. (Job 38, 12) Kad zaprijeti Suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zviježđa na južnome nebu. (Job 9,7) " Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio Zemlju bez pomoći ičije.""Sunce izlazi, Sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. " " Daniel - Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje." Po Mateju 4,8 - (8) " Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu." |
Biblijski univerzum (cijeli svijet) gdje prebivaju sva materijalna živa bića, zapravo je pljosnata površina iznad koje je polu-sferna kupola s malim svijetlim točkicama-zvijezdama, iza koje je prebivalište Boga i njegove svite.
"Zemlja" je pljosnata ploča, okrugla (ili blago zakrivljena)** nad kojom su redom čvrste prozirne sfere razapete poput šatora. Ima rubove, četiri kuta, stupove, temelje, ravna je i nepokretna, a sa kakvoga brda se vidi cijeli svijet. Iako se danas "figurativno" upotrebljavaju ti pojmovi isto kao izraz "padaju zvijezde", ove su izreke nastale u vremenima kada to nikako nije bila simbolika ili pjesnička figura, već "činjenica" u koju su čvrsto vjerovali. Iznad bliskih "zvjezdanih sfera" je bilo Nebo, gdje prebiva Svemogući. 'Krajevi Zemlje' nisu bili "samo način govora". To je bio kraj univerzuma nastanjenog ljudima i materijalnim objektima.
| ** U Bibliji piše hebrejska riječ CHUWG=krug, a ne DUWR=kugla ! Da se radi o krugu, a ne o kugli je nepobitno. Strongova konkordancija (br. 2328 i 2329), "Holladay’s A Concise Hebrew" i "Aramaic Lexicon of the Old Testament" (str. 97) i "Brown Driver-Briggs Hebrew" i "English Lexicon" (str. 295) daju i glagolski oblik kao "nacrtati kružnicu". Imenica se prevodi kao "krug" ili "luk". Luk je, naravno, polukružna arkada. _______________ duwr - čita se kao dure chuwg - čita se kao khug(hjug) otprilike Druge pojave riječi chuwg (vidimo i sličnost s hrvatskim chuwg - khug<=>KRUG) uključuju: Job 26, 10 On je na vodi označio kružnicu (Hebrejski chuwg) gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.  Jeremija 10,12 Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi: sam po pravdi sudi krug zemaljski Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; sjever i jug ti si stvorio Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog. Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' o podne, žari krug zemaljski, i tko bi izdržao žegu njegovu? On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. ...kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug (Hebrejski chuwg) na licu bezdana. Gornji hrvatski prijevodi za chuwg kao kružnica i krug su ispravni, jer odlomci govore o crtanju nečega po površini: tj. prikaz u dvije dimenzije.Nadalje, u hebrejskom postoji riječ koja označava sferu (ploha koja omeđuje kuglu): duwr. Da je autor Izaije 40 na to mislio, sigurno je mogao upotrijebiti tu riječ umjesto riječi chuwg. Ranije se kod Izaije upravo ta riječ već koristila za opis lopte/kugle: Izaija 22, 17-18 Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, smotat će te u klupko, kao loptu (Hebrejski duwr) te baciti po zemlji širokoj! Ne čudi stoga, da svi uobičajeni prijevodi Biblija - NRSV, RSV, NASB, ASB, KJV, NKJV, pa čak i fundamentalistička NIV - daju prijevod chuwg u Izaiji 40,22 kao krug tj. kružnica. |
Crkvenjaci ravnozemljaši
* Mnogi rani crkveni oci su vjerovali u ravnu Zemlju: Teofil iz Antiohije, Irenej, Tertulijan, Metodij, Teodor od Mopsuestie, svetac Ivan Zlatousti - Chrysostom (za njega je ravna Zemlja u obliku kocke, a ne kugle), Ćiril Jeruzalemski, Efraim Sirus, Atanazije Aleksandrijski, biskup Diodor iz Tarsusa (do 350.), Epifan iz Salamisa, Hilarij od Poitiera i Severijanus od Gabale (Schadewald, 1999.). Ostalima je bilo bitnije koliko pera ima u anđelovim krilima.No s prihvaćanjem rotacije i revolucije Zemlje Crkva je imala golemih problema. Tu ih je Božja riječ opet navela na krivi smjer.
Kršćansko nazadnjaštvo jaše i u 21. stoljeću:
Kreacionistički proponent PLJOSNATE Zemlje, u društvu s katoličkim svećenstvom koje ga podupire i reklamira. Njegova sramotna suluda klero-krajnje-desničarska i ravnozemljaška laprdanja se prodaju po svim kioscima i svakoj maloj trgovini diljem lijepe naše ("Book").
Katolička Radio Marija "obrazuje" svoje slušateljstvo:
13:00 Čitamo knjigu - Elvis Duspara: "Nanovo rođen"
Pljosnato-Zemljaš je glavni lik zaslužan za širenje kršćanstva Rimskim carstvom i svijetom
Car Konstantin je uposlio kršćana Laktantisa (Lucius Caecilius Firmianus Lactantius (c. 250 – c. 325) De ira Dei (313; O Božjemu bijesu, Božje institucije, Ptica Feniks)), najvećeg apologeta ranih otaca Crkve, koji je podučavao njegova sina Crispusa i utjecao na Konstantina da nametne kršćansku ideologiju u svom carstvu. Taj kršćanski bukvalist odbacio je grčku ideju sferne Zemlje i čvrsto propovijedao pljosnatu, mladu Zemlju, kako to kreacionistički likovi munjeni biblijom čine i dan danas. Možemo reći da je njegov utjecaj na cara Konstantina bio vrlo značajan da se najzadrtija sekta kršćanstva probije do državnih jasli i tako postane svjetska religija.
Lactantius, u spisu negdje između 304. i 313. godine, ismijava pojam Antipoda i filozofa koji su mislili da je "svemir okrugao poput lopte; da se nebo vrti u skladu s kretanjem nebeskih tijela ... Stoga su izgradili mjedene globuse, koji tobože predstavljaju univerzum ... ... nemam prikladnih riječi osude o onima koji, nakon što su pogriješili, nastavljaju svoju ludost, branivši jednu ispraznost s drugom ispraznošću."
Utjecajni teolog i filozof svetac Augustin, jedan od četiriju velikih crkvenih otaca Zapadne crkve, slično je prigovorio "bajci o antipodima":
"A što se tiče bajke da postoje antipodi, tj. ljudi na suprotnoj strani Zemlje, gdje sunce izlazi kad nama zalazi, ljudi koji hodaju naopako našim nogama, to je nešto što nema ama baš nikakve osnove. I doista, ne potvrđuje se to povijesnim znanjem, već znanstvenim spekulacijama, na temelju koje je Zemlja obješena u konkavnosti neba i da ona ima toliko površine na jednoj strani kao što ima s druge strane: stoga kažu da i dio koji je ispod mora, mora biti naseljen. No, ne primjećuju, premda nagađaju ili znanstveno demonstriraju da je svijet okruglog i sferičnog oblika, da za time ne slijedi da je druga strana Zemlje lišena voda; niti čak, iako bi bila suha, odmah slijedi da je nastanjena s ljudima. Jer Sveto pismo, koje dokazuje istinu svojih povijesnih tvrdnji ostvarivanjem svojih proročanstava, ne daje lažne informacije; pa je previše apsurdno reći, da bi ljudi mogli uzeti brod i prijeći čitav širok ocean, i prijeći s ove strane svijeta na drugu, i da su tako i stanovnici te daleke regije potekli od tog prvog čovjeka (Adama)".
Apologeti se trude prikazati tog svog svetca Augustina da nije nasjeo na biblijsku pljosnatu Zemlju, ali povjesničari kažu ovako:
"Augustin je poznavao grčku teoriju sferične Zemlje, međutim (slijedeći zaključke svog prethodnika i sugrađana iz Sjeverne Afrike, Lactantiusa), bio je čvrsto uvjeren da je Zemlja ravna, da je jedno od dva najveća tijela u kreaciji i da leži na dnu svemira. Svetac Augustin je očito vidio ovu sliku kao korisniju za biblijsku egzegezu nego globalnu Zemlju usred neizmjernog svemira."
Krizostom, jedan od četiriju velikih crkvenih otaca istočne Crkve i nadbiskup Konstantinopola, eksplicitno je podržao ideju, temeljenu na Svetim pismima, da Zemlja čudesno pluta na vodi ispod nebeske sfere. Atanazije Veliki, crkveni otac i patrijarh iz Aleksandrije, izrazio je sličan stav u djelu "Protiv pogana".
Kršćanska topografija (547) koju je sastavio Aleksandrijski redovnik Cosmas Indicopleustes (540 AD), koji je putovao do Šri Lanke i izvora Plavog Nila, danas je široko rasprostranjena kao najvrjedniji zemljopisni dokument ranog srednjeg vijeka, premda je izazvao malo pozornosti svojih vjerom zadojenih suvremenika. U njemu autor više puta iznosi doktrinu da se svemir sastoji od samo dva mjesta, Zemlje ispod neba i neba iznad njega. Pažljivo se oslanja na argumente iz Svetog pisma, on opisuje Zemlju kao pravokutnik, 400 dana dug puta 200, okružen s četiri oceana i zatvoren od četiri masivnih zidova koji podupiru nebeski svod. Teorija sferične Zemlje prezirno se odbacuje kao "poganska".
Severian, biskup Gabale (408.) napisao je da je Zemlja ravna i da sunce ne prolazi ispod noću, već "putuje sjevernim dijelovima kao da je skriveno zidom". Bazil Cezareje (329-379) tvrdi da je stvar teološki nebitna.
Vergil od Salzburga (c. 700–784), je sredinom 8. stoljeća, raspravljao ili podučavao neke geografske ili kozmografske ideje koje je svetac Bonifacije našao dovoljno nepoželjnim da se žalio na njih kod pape Zaharija. Jedini preživjeli zapis o tom incidentu nalazi se u Zaharijevu odgovoru iz 748. godine, gdje je napisao:
"Što se tiče perverzne i grešne doktrine koju je on (Virgil) izgovorio protiv Boga i svoje vlastite duše, ako se jasno utvrdi da ispovijeda vjeru u drugi svijet i druge ljude koji postoje ispod Zemlje ili u Sunce i Mjesec tamo, morate održati koncil, oduzeti mu svojstvo svećenika i protjerati ga iz Crkve ! "
Neki znalci opisuju da je upravo sferičnost Zemlje bila među aspektima Vergilijevih učenja ma koje su se svetac Bonifacij i Papa Zahari propeli na zadnje noge. Drugi to drže nevjerojatnim (teolozi?) i uzimajući u obzir Zaharijev odgovor kako bi ukazali na prigovor vjerovanja u postojanje ljudi koji žive u antipodima. U svakom slučaju, nema dokaza o daljnjoj akciji protiv Vergilija. Kasnije je bio imenovan biskupom u Salzburgu, a pretvoren u svetca u 13. stoljeću.
Nepotrebno je naglasiti da su svi pisci Stara zavjeta i njihovi štovatelji, čvrsto vjerovali u ravnu Zemlju, kako je božja Biblija opisuje. Većinu to pitanje nije zanimalo, jer ih je interesiralo kao se ulizati svome Bogu i završiti u raju. U Novom zavjetu nekoliko stvari ukazuje na pljosnatu Zemlju, a ništa na okruglu. Lik Isus je pobožno vjerovao da u Starom zavjetu se ne smije mijenjati niti jedna točka, slovo ili zarezić.
Apologeti vole spominjati neke kršćanske proponente iz kasnijeg srednjeg vijeka, kao dokaz da su svi vjerovali u sferičnu Zemlju od početka. S time oni nas žele uvjeriti da kršćanima Biblija nije bila mjerodavna za takvu nazadnost, i da su ju držali "simboličnim prikazom", od sama početka, pa ih Bog nije odveo u krivo mišljenje. Glavno da se vjerništvo održi na okupu.
Nedavna studija srednjovjekovnih pojmova o sferičnosti Zemlje ističe da tek "od osmog stoljeća nijedan kozmograf koji je dostojan svog imena, nije dovodio u pitanje sferičnost Zemlje". Međutim, rad ovih intelektualaca možda nije imao značajan utjecaj na javno mnijenje i teško je reći što šira populacija možda pomislila na oblik Zemlje, ako je uopće razmatrala to pitanje.
Tako od sveca Tome Akvinca (1225–1274), najvažnijeg i naširoko citiranog teologa Crkve, jasno se govori o sferičnoj Zemlji, kao da se to samo po sebi razumije.
Galileo Galilej iznosi konkretne dokaze u prilog Kopernikovoj teoriji:
- Mjesec je stjenovito tijelo: Zemlja nije jedino takvo nebesko tijelo,
- Sunce se vrti (sunčeve pjege): ako se vrti Sunce, onda se može vrtjeti i Zemlja,
- Jupiterovi sateliti se vrte oko Jupitera: dakle postoji još jedan centar vrtnje u svemiru, "osim Zemlje",
- Venerine faze, zvjezdana konstrukcija Mliječne staze, itd...
- jedina greška mu je bilo navođenje plime u prilog kretanja Zemlje.
Ali crkveni "astronomi" s gnušanjem odbijaju gledati kroz teleskop, jer je to "bezbožno" ili se radi o "sotoninim obmanama". Naivni Galileo se u obrani od klera usudio napisati savjet da se "doslovna biblijska tumačenja ne bi smjela primjenjivati na znanost". To današnji apologeti licemjerno navode kao "glavni razlog" zašto je Galileo osuđen - tobože nije se smio petljati u teologiju i tako počiniti blasfemiju (iako su mu pod nos stalno gurali biblijske citate). Uz to dodaju da paralaksa nije bila dokazana još 2 stoljeća, pa zaključuju da nije bilo znanstvenih dokaza u prilog Galilejevoj teoriji. Prešućuju da je Galileo prvi pojasnio da su zvijezde na golemim udaljenostima, tako da je njihov pomak vrlo teško uočiti, "pa nema uočljive paralakse i zato je malo vjerojatno da se vrte oko Zemlje jer bi to onda morale biti ogromne brzine".
Preskaču i to da paralaksa opet nije presudni dokaz kretanja Zemlje, jer današnji fanatici Biblije su se snašli ovako: "Zvijezde se vrte oko Sunca, a ono oko Zemlje. Otuda paralaksa!" Tako oni i dan danas brane Bibliju kao nepogrješivu knjigu, a Zemlju u sredini svemira (a sredina svemira je posvuda, u svakoj točki, tj. nigdje).
Preskače se i to da je smrad pečenog ljudskog mesa s kršćanskih lomača i krikovi nesretnika koji su dopirali iz kršćanskih tamnica upravo i bio namijenjen gušenju slobodne ljudske misli. A znanstvenih dokaza je bilo toliko da je "i kamenje vikalo".
Inkvizicija, po naređenju Pape kao svog vrhunskog zapovjednika, prisilno, na prijevaru, odvodi bolesnog i starog Galilea u okovima, u centar Kršćanstva, Rim, i prijeti mu pred spravama za mučenje. Količina Crkvenih podlih spletki i spletki unutar spletki bila je dostojna Princa Tame osobno.
Na procesu u samostanu, u prisutnosti mnogih kardinala, osuđuje se na doživotnu tamnicu ako se klečeći odrekne svoje bezbožne hereze (Što da se nije odrekao? Bi li doživio isto što i Giordano Bruno?). Sveti Otac Papa Urban VIII potpisuje presudu svojom nezabludivom rukom i "milostivo" je pretvara u doživotni pritvor i izolaciju, jer se pokajao; svi su primjerci spornog djela morali biti spaljeni, a spomenik mu dugo nisu smjeli postaviti. Galileo se morao pokajati klečeći na koljenima pred crkvenjacima, s ovim riječima:
"Ja, Galileo, u mojoj sedamdesetoj godini života, kao zatvorenik i na koljenima, pred vašom Eminencijom i Prečasnom Gospodom kardinalima, Inkvizitorima protiv heretičke izopačenosti, imajući pred svojim očima Sveto Pismo, koje dotičem svojom rukom, odričem se i proklinjem i gnušam greške i hereze kretanja Zemlje." |
Nećemo mu zamjeriti na tome. Bio je već star i nemoćan, a u živom sjećanju mu je bilo nedavno spaljivanje slobodnog mislioca i filozofa Giordano Brune u tom istom Rimu. Sjećao se, također, da je prošlo tek 8 godina od kako su zgrabili Markantun de Dominis-a, splitskog nadbiskupa - ujedno jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika i crkvenog reformatora, koji je umro zatočen u papinoj tamnici Svetog Anđela po naredbi Pape. Nakon smrti, 20. prosinca je nad njegovim lešom proglašena osuda u crkvi Sveta Marija iznad Minerve. Papina Inkvizicija naređuje njegovo mrtvo tijelo izvaditi iz lijesa, razvlačiti ga po ulicama Rima, i javno ga spaliti u Campo di Fiore, te je bačen u rijeku Tiber skupa s njegovim rukopisima, 21. prosinca 1624. godine.
Srećom je Galileo svoje spise kopirao u mnogo primjeraka, nadajući se da će tako barem nešto izbjeći crkvenom spaljivanju koje je ubrzo uslijedilo, i sačuvati ih za buduće naraštaje.
Nakon tog montiranog procesa, Sveti Ured (tj. Inkvizicija), na papinu inicijativu, svečano izdaje dekret da je "doktrina dvostrukog kretanja Zemlje, oko svoje osi i oko Sunca, lažna i u potpunoj suprotnosti sa Svetim Pismom, te je zabranjeno podučavati ju i zagovarati."
Dekret je osudio sva Kopernikova i slična djela, i stavio ih, zajedno s djelima Keplera i Galilea, na crkveni Indeks zabranjenih knjiga, (u uvodu Papa kaže da će svatko tko ih čita biti kažnjen na ovome svijetu i mučen u Paklu!) iz kojega su maknuti tek nakon 200 godina - 1835!
Knjige su mu zabranjene, spaljivane, i sve je zapečaćeno nepogrješivom Papinskom Bulom (Speculatores Domus Israel, potpisao nezabludivi papa Aleksandar VII). Nakon toga dekreta i osude, Europu su trijumfalno preplavila trkeljanja teologa s pobijanjem Kopernikovih "bogohulnih ideja". Primjer od Scipio Chiaramonti, posvećen kardinalu Barberiniju:
"Životinje, koje se kreću, imaju udove i mišiće; Zemlja nema udova niti mišića, stoga se niti ne kreće. Anđeli pokreću Saturn, Jupiter, Sunce itd. u svome kretanju. Kada bi se Zemlja kretala, morala bi također imati anđela u svome centru; ali sami Đavao tamo stoluje; onda bi Đavao bio taj koji pokreće zemlju !.... "
"Anticopernicus Catholicus" od Polacco-a, koji je trebao zadati konačni udarac Galilejevoj herezi, objavljuje:
"Biblija je uvijek pisala o Zemlji kao nepokretnoj, a Suncu i Mjesecu da se kreću; ako bi se ta dva tijela zaustavila, Biblija to opisuje kao rezultat velikoga čuda.... "
Crkvena zadrta nazadnost do današnjih dana
Iako je doba crkvene diktature nad razumom polako posustajalo, 1664.god. papa Aleksandar VII izdaje "Index Librorum Prohibitorum Alexandri VII Pontificis Maximi jussu editus" (Indeks zabranjenih knjiga koji je izdao veleuzoriti papa) koji uključuje sve prethodne osude heliocentričnih knjiga.
Tek polovinom 18. stoljeća, kršćanska opozicija počela se povlačiti uz škripu zubima. Kopiju Newtonove Principia s komentarima, objavili su 1742. godine crkveni očevi le Seur i Jacquier franjevačkih Minima, dva "katolička matematičara", s predgovorom da autorov rad preuzima heliocentrizam i ne može se objasniti bez te hipoteze. Katolička je crkva 1758. odustala je od opće zabrane knjiga koja zagovaraju heliocentrizam u svom Indeksu zabranjenih knjiga.
Usprkos pada aktivnog otpora heliocentrizmu, Katolička crkva nije ukinula zabranu necenzuriranih verzija Kopernikovog "De Revolutionibus" ili Galileovog "Dijaloga". Afera je oživljena 1820. godine kada je Majstor Svete palače" (glavni cenzor Crkve) Filippo Anfossi odbio licencirati knjigu katoličkog kanonika Giuseppea Settelea jer je otvoreno tretirala heliocentrizam kao fizikalnu, opće poznatu činjenicu. Settele se žali papi Piju VII. Nakon što je predmet ponovno razmotren od strane Kongregacije Indeksa i Svetoga ureda, Anfossijeva je odluka poništena. Pije VII je 1822. odobrio specijalni dekret Svetoga zbora inkvizicije kako bi se omogućilo tiskanje heliocentričnih knjiga u Rimu. Kopernikov De Revolutionibus i Galileov Dijalog bili su od tada izostavljeni iz sljedećeg izdanja Indeksa zabranjenih knjiga kada se to ruglo pojavilo 1835. godine.
Pokušaji izvlačenja iz krivice i sramote Crkve i papinskih kardinala u slučaju Galilea nastavljaju se i dan danas. Vatikan izdaje 2 markice s Galilejevim likom i kaže (1992.) da je Galileo ipak imao pravo "što se tiče kretanja Zemlje", ALI, zamislite, "nema pravo što se tiče nepokretnosti Sunca", jer, eto, u međuvremenu je otkriveno da se i Sunce giba oko središta galaktike. Kao vrhunac licemjerja, oni naglašavaju da su i njegovi protivnici imali pravo glede "kretanja Sunca" (iako su tvrdili da se ono okreće oko Zemlje, a ne oko središta naše galaktike), a nisu imali pravo oko mirovanja Zemlje. "Da je Crkva stala na Galilejevu stranu", vele lukavi apologeti, "usporio bi se napredak znanosti i tko zna kad otkrilo da se i Sunce kreće...". Pri tome uobičajeno je crkveno spominjanje "oholosti i bahatosti" znanstvenika, njihova "mržnja prema Crkvi ili Bogu", i da su "bila takva vremena", svi su tako radili" - sve u cilju pranja Crkvenih zločina, iako se zaklinju da je Crkva od sveznajućega Boga i da promiče vječne moralne vrijednosti i usmjerava ljude uvijek prema apsolutnom dobru i istini.
Svo to lažljivo ponašanje, bez ikakve dvojbe, jasno pokazuje da Crkva (religija općenito) u srazu sa znanošću nikada neće pokleknuti pred istinom, nikada neće prestati prezirati znanost radi svoje "svete" knjige Biblije (Kurana i sl.). Stoga zaslužuje sprdnju i ismjehivanje i zaborav. Kao i ostale religije tipa islam itd.
Ruđer Bošković, svojevrsni genij, također je podržavao crkvenu stranu u sporu oko kretanja Zemlje. Iako je nevoljko priznao 1797. god. (150. god. nakon Galilejevih otkrića) da se Zemlja kreće, on ide dokazivati da postoje dva kretanja, a u "apsolutnom svemiru", "Zemlja je nepokretna" u nekom metafizičkom smislu. Bit će da i najveći genijalci nisu pošteđeni gluposti, ako ih Biblija lupi u glavu (bio je Jezuit - Isusovac).
Tri mlada znanstvenika koji su nastavili posao Kopernika: Antonio Vanini, Jaques Fountianier i Giordano Bruno, proglašeni su hereticima od Svete Inkvizicije i pružen im je strašan izbor -- poreci herezu ili umri u najtežim mukama poput zločinca. Hrabro su zastupali Istinu, za što su nagrađeni pogubljenjem, a doba moderne znanosti je započelo s crkvenim zločinima i progonima.
Liječnika, humanista i znanstvenika Miguel Serveta (otkriće malog optoka krvi) spaljuju 1553. god., zajedno s njegovim knjigama u Ženevi (tadašnjem Rimu protestantizma), nakon boravka u tamnici "bez svjetla, topline, uz malo hrane i bez sanitarija". Usudio se izreći mišljenje da teorija Trojstva nema potpore u Bibliji, i da je krštenje novorođenčadi isto tako besmisleno. Za to je nagrađen nevjerojatno surovo - na lomaču su stavili granje koje sporo gori pa je, pred sakupljenim vjernicima i znatiželjnicima, pola sata umirao u strašnim mukama u vatri. Zadnje riječi su mu bile: 'Isuse, Sine vječnoga Boga, smiluj mi se!' Ivan Filopon (John Philoponus c. 490 – c. 570) proponent najvažnije astronomske teorije, preteća empiricizma moderne znanosti, poznat diljem svijeta po svojim proto-znanstvenim radovima. Proglašen prokletim heretikom radi nekih teoloških ideja i sva djela mu zabranjena stoljećima. Crkva je propustila priliku da preko njega pomiri znanost i religiju, za što se isti zalagao, pa tako ovdje imamo znanost kao kolateralnu žrtvu, ali i nešto što se u krajnjem slučaju obilo i o crkvenu glavu.
On je tipičan slučaj kako je Crkva sa sprdnjom se odnosila prema znanosti i znanstvenicima i njihovim radovima. To najčešće ipak nije bilo otvoreno neprijateljstvo, nego više prezir i prepuštanje svega nekršćanskoga truleži i zaboravu.
Vrijeme je da ista doživi istu sudbinu. Pazeći da na njezino mjesto ne zasjedne nešto još mnogo gore (npr. Islam).
Giordano Bruno bio je pjesnik, znanstvenik, filozof slobodnjačkog duha, genij svoga vremena, putokaz za budućnost.
Nikola Kopernik je svoj nauk ograničio na planetarni sunčev sustav, a Bruno ga proširuje na cijeli svemir. On u svim zvijezdama vidi sunca koja imaju svoje planete nastanjene živim bićima kao i naša Zemlja. Također ističe da Zemlja i naše Sunce nisu središnja kozmička tijela.
Za svoje pjesničke vizije bio je držan u mračnim Papinskim tamnicama 8 godina i izvučen na rimski trg, te javno živ spaljen.
Crkva često brani svoj zločin, lažima tipa "hereza i poricanja trojstva" i druge besmislice, jer svoju sramotu žele po svaku cijenu zataškati. No nedavno otvorene tajne Vatikanske arhive otkrivaju da je i "kretanje Zemlje" bilo u središtu optužbi protiv Brune. Dakle, ne svetogrđe, nego astronomske činjenice (znanstvene izjave kao kretanje Zemlje, drugi svjetovi i dr.), bile su u temelju osude Giordano Brune, kao i nešto kasnije protiv Galileja. Naravno da su to jednoumni njegovi egzekutori sramno zatajili i prikrivali.
http://asv.vatican.va/en/doc/1597.htm
(ova stranica je u međuvremenu obrisana!)
U jednom od zadnjih saslušanja prije brutalne egzekucije, Bruno izvještava Svetu Inkviziciju o svojim kozmološkim teorijama.
Bruno im je na kraju rekao (usprkos mučenja i prijetnji lomačom):
(sažetak teksta)U toj istoj sobi, gdje su crkvenjaci ispitivali Giordano Brunu, iz istih važnih razloga odnosa znanosti i vjere, u svitaj nove astronomije, i opadanja utjecaja Aristotelove filozofije, 16 god, kasnije, Kardinal Bellarmino, koji je tada stavljao u pitanje Brunine "heretične" znanstvene teze, pozvao je i Galileo Galileja, koji je također bio suočen s poznatim inkvizicijskim procesom.
Prvo, kažem da ove teorije kretanja Zemlje i nepokretnost firmamenta ili neba jesu nastale na sigurnoj i razumskoj osnovi, što ne potkopava autoritet Svetoga Pisma […]. Što se tiče Sunca, kažem da se ono ne diže i ne spušta, jer se Zemlja rotira oko svoje osi[…]).
Giordano Bruno uhićen je u Veneciji, 1592., i izručen Rimskom papi, te zatvoren u tamnicu u "Castel Sant Angelo" 6 godina prije procesa. Uzalud je tražio audijenciju kod pape Klementa VIII i pokušavao se obraniti odricanjem od nekih svojih ideja. Međutim, na procesu koji je vodila crkvena inkvizicija (na Papin nalog), tražilo se potpuno poricanje svega što je govorio. Kako je istinoljubivi Bruno to odbio, proglašen je HERETIKOM i predan krvniku. 17. veljače, 1600. god., živog ga spaljuju na rimskom trgu "Campo de' Fiori (Cvjetno polje)". Egzekutor mu je na lomači čavlom zabio jezik za nepce da ne može govoriti. Pepeo njegovih posmrtnih ostataka, bačen je u rijeku, a sva njegova djela stavljena na crkveni Indeks zabranjenih knjiga.
Kao znanstvenik, izgovorio je i ove riječi:
 "Ne postoji apsolutno gore ili dolje, kako je naučavao Aristotel; nema apsolutnog položaja u svemiru; nego je položaj tijela relativan u odnosu na druga tijela. Posvuda u univerzumu postoji neprekidna relativna promjena položaja, a promatrač je uvijek u središtu stvari."- iz njegove knjige "De la Causa, principio et uno" ("O uzroku, načelu i jedinstvu") "Naprotiv, što ju se više (istinu) napada, to se ona brže obnavlja i raste. Ona se brani sama, nije joj potreban zaštitnik i čuvar; a ipak voli malo društvo mudrih. Mrzi gomilu, ne pokazuje se onima koji ju ne traže zbog nje same, i ne želi da je se objavljuje onima koji joj se skromno ne prepuste, ili onima koji ju prijetvorno traže; stoga ona stanuje visoko, tamo gdje svi gledaju, a nekolicina vidi." "Želja da se druge uvjeri kako postoji samo jedan način istraživanja i spoznavanja prirode dorasla je samo ambicioznim ljudima, i prikladna samo uobraženoj, ispraznoj i zavidnoj glavi; a sebe uvjeriti da je tomu uistinu tako, to je dostojno ludog čovjeka i čovjeka bez razuma." |
Njegove teorije, koje se ogledaju u djelima Leibniza i Spinoze, stavljaju ga u red preteča moderne znanosti. Dok izmišljeni vječni bogovi i razne religijske dogme padaju u zaborav, za znanstvenicima ostaju njihova neumrla djela.
Crkva neće nikad nadživjeti uspomenu na njega.
- sva njegova napredna djela su odmah stavljena na popis zabranjenih knjiga "Index Librorum Prohibitorum" i spaljivana.
- i dan danas (21. st.) crkvenjaci su upinju popljuvati tog izuzetnog i hrabrog čovjeka.
- 1889. god. podiže mu se poznati spomenik na trgu u Rimu gdje je mučki spaljen, a papa Leon 13 odmah šalje protestno pismo u kojem ocrnjuje Brunu.
- i dan danas (21. st.) crkvenjaci su upinju popljuvati tog izuzetnog i hrabrog čovjeka.
- Od dana podizanja spomenika, Vatikan pritišće talijansku vladu da se spomenik uništi. Fašist Benito Mussolini brani kip filozofa! (dotle je došlo)
- Papa Pio 10 proglašava inkvizitora, kardinala Ballermina (istog koji je spalio Bruna i osudio Galilea), najprije svecem - "sigurno je u raju" (1930.), a poslije još i doktorom univerzalne Crkve (1931). Epitaf toga ideološkog zločinca koji je palio ljude na lomači glasi: "Moj je mač podčinio ohole duše" «La mia spada ha sottomesso gli spiriti superbi».
1163. god. Papa Aleksandar III. (prvi papa koji je pohodio Zadar/Hrvatske krajeve)., povezan s koncilom u Toursu, zabranjuje proučavanje fizike svim duhovnjacima, što je u to vrijeme značilo zabranu bavljenja znanošću svakome koji bi to mogao obavljati. Papa je zabranio, u svojoj enciklici, "proučavanje fizike ili prirodnih zakona," te je dodano da će svaka osoba koja prekrši to pravilo biti "izbjegavana od sviju i ekskomunicirana".
Cecco d'Ascoli, 1269?–1327, talijanski matematičar, pjesnik, astrolog (što je tada bilo skoro sinonim za astronoma) i liječnik. Profesor astronomije/astrologije na nekoliko ustanova u Italiji, te Univ. u Bolonji poznatom kao "Mater studiorum" (1322–24). Osuđivao Dantea što je astrologe smjestio u svoj pakao. Njegovo glavno djelo, "L'acerba", alegorična je didaktička poema enciklopedijskog ranga. Bio je jedan od najsposobnijih znanstvenika toga doba - "velike erudicije i širokih polja interesa, ali njegovo slobodno razmišljanje i iskren govor, stvorili su mu mnoge neprijatelje među klerom". Zalagao se za proučavanje prirode a manje skolastike.
Sve se to crkvenim teolozima nije svidjelo, pa ga na osnovu lažnih optužbi osuđuju da se živ spali na lomači u Firenci 1327.
Kao da to nije bila dovoljna kazna: Orcagna, čije grozne freske i dalje krase zidove "Campo Santo" u Pizi, učinio je Cecco-a besmrtnim, prikazujući ga u paklenoj vatri.
Španjolski teolog Tostatus, u doba Kolumba, osjetio se prozvanim ponoviti Sv. Augustina: "Apostolima je naređeno propovijedati radosnu vijest po svem svijetu, svim stvorovima; oni nisu išli antipodima i nisu propovijedali njima - ergo nema antipoda."
Španjolski konkvistadori u Meksiku 1520. bijesno su uništili svaki pisani trag kulture Maja, jer se nije slagala s njihovim vlastitim praznovjerjem. Vodeći u tom velikom zločinu Katoličke Crkve bili su redovnici Franjevci. - "Našli smo ogromnu količinu knjiga ... budući da u njima nije bilo ništa doli praznovjerja i đavolovih laži, sve smo ih spalili."
Ideja da Zemlja ide oko Sunca izričito je zabranjena u crkvenom Indeksu zabranjenih knjiga 1616 pod papom Pavlom V, pa opet 1664 pod papom Aleksandrom VII i ponovno 1761 pod papom Benediktom XIV.
U 17. stoljeću, La Peyrere je bačen u zatvor, a njegova knjiga spaljena, jer je tvrdio da je čovječanstvo starije nego što to piše u Bibliji (po njoj samo oko 6.000 godina kad je tobože stvoren Adam). Postoji obimna dokumentacija o stoljetnom progonu znanstvenika u svim domenama istraživanja koje su bibliolatrijske crkve progonile na sve moguće načine. Čim bi se pojavilo kakvo znanstveno otkriće, znanstvenici bi odmah bili zasuti citatima iz Biblije, psalmima i dogmama "svetaca" koji su tvrdili nešto sasvim drugo.
Matematičarka Hipatija živa oderana školjkama od kršćanske rulje, na poticaj njihova dušobrižnika; Markantun de Dominis, naše gore list, istraživao svojstva svjetla, uhitila ga Inkvizicija u "svetom gradu Rimu" i umro u njihovu zatvoru 8. ili 9. 11. 1624. Njegove posmrtne ostatke, portrete i rukopise (uključujući i dva netiskana sveska De Republica Ecclesiastica) spalila je Inkvizicija na Campo dei fiori 21. 12. 1624.
1546. god. Etienne Dolet, francuski tiskar, prevoditelj i prodavač knjiga, kao i strastveni zagovornik učenja, zatvoren nekoliko puta za kriticizam Crkve. Dolet je osuđen radi ateizma (okorjelim ateistom su ga proglasili teolozi na Sorboni) i zadavljen i spaljen u Lionu, zajedno sa svojim voljenim knjigama, ostavivši svoju obitelj bez ikakvih sredstava za život.
1589. god. Francis Kett, tutor na Bene't (Corpus Christi), Cambridge, izrazio je mišljenje da je Isus bio dobar čovjek, ali ne i Bog. Za svoju drskost, živ je spaljen.
1619. god. Lucilio Vanini (aka 'Giulio Cesare' - 'Julius Caesar'), filozof, učitelj i slobodni mislilac, 1616. ex-karmeličanski redovnik, Vanini objavljuje svoje misli u “De admirandis naturae reginae deaeque mortalium arcanis” (“o čudesnim tajnama kraljice i božice smrtnih, prirode." Njegove ideje su uključile mogućnost ljudske evolucije od primata i negiranje besmrtnosti duše. Vanini je odbacivao kršćanstvo kao fikciju koju su smislili svećenici i zalagao se za naturalističko tumačenje "čudesa". Kao nagradu, morao je bježati od grada do grada da izbjegne katoličke progone. Ali uhvaćen je u Tuluzu, osuđen, jezik mu je iščupan, zadavljen i spaljen.
Jeronimo Diaz spaljen 1560; Gracia da Orta, veliki znanstvenik, inkvizicija ga osudila posthumno i spalila mu kosti i bacila prah u rijeku 1580; isto se desilo kostima Wyclif Johna [1330-1384]; Tyndale, William osuđen kao heretik; Denis Diderot kreator prve enciklopedije, zatvoren, itd. itd.
Znanstvenici slobodna duha nisu rado lizali oltare i ljubili svećeničke skute i zlatno biskupsko prstenje. Bio je to dovoljan razlog da se iz njihova rada iskopa kakva nebuloza o herezi protiv Crkve i da se predaju Inkviziciji. To je današnja omiljena, sramotna teza crkvenih apologeta da ovaj ili onaj smaknuti znanstvenik nije smaknut ili spaljen zbog svojih znanstvenih otkrića, nego radi svog bavljenja teologijom, na koje nije imao pravo. Uz to obvezno dodaju da su njihova otkrića ionako pobijena i danas ne vrijede, ili ih ocrnjuju na sve moguće načine naglašavajući da su bili bahati, oholi i provocirali. Kao da se od znanstvenika očekuje otkriće dogme koja će trajati za sva vremena. Očito je konflikt okamenjenog načina razmišljanja teologa, utemeljen na "Svetim knjigama", nespojiv s fluidnim, i stalno propitkujućim znanstvenim duhom.
Pa čak i da su sa crkvenog tornja galamili da je Trojstvo besmislica, a Isus mit, zar to opravdava njihovo mučenje i surovu egzekuciju? Njihov cilj je bio u utjerivanju straha u kosti svakome tko bi se drznuo dirnuti u temelje njihove dogme. U tome su i uspjeli neko vrijeme. Znanstveni napredak su privremeno zaustavili na svim poljima točno toliko dugo koliko je trajala njihova moć.
Tipično crkveno ponašanje prema otkrićima znanosti na primjeru gromobrana
Crkve su oduvijek držale da je Satana, "Princ sila zraka", kontrolirao munje i gromove (iako je Bog taj koji u Bibliji upravlja vremenom; vidi: Meteorologija). Ali 1752., Franklinov eksperiment tijekom grmljavine dokazao je električnu prirodu groma.
Gromobrani su se počeli ugrađivati u zgrade, kao logična posljedica razvitka znanosti. Nažalost, postaviti "heretičnu šipku" značilo je priznati da su stoljetne teološke rasprave bile prazno naklapanje.
Crkve su ih odbile postavljati.17 god. nakon Benjamin Franklinova eksperimenta, munja je udarila u nezaštićenu crkvu San Nazaro. To je zapalilo 100.000 kg baruta koji je čuvan u podrumu te crkve za potrebe Republike Venecije. Eksplozija je zbrisala 1/6 grada Breše i ubila 3.000 ljudi. Ubrzo su se gromobrani počeli pojavljivati po crkvenim tornjevima diljem Italije, a teolozi šutke prelaziti preko svoje dotadašnje sramote.
Glupavi Papa Ivan 21. potiče proglašavanje Prirodnih zakona HEREZOM - uz prijetnju inkvizicijskim metodama svima prekršiteljima.
To na njegovu žalost, nije promijenilo zakon gravitacije, pa mu se nakon samo par mjeseci na glavu stropoštao krov luksuzne palače u kojoj je "skromno" živio i smišljao svoje protuznanstvene gluparije (omiljeni sport prijašnjih, sadašnjeg i budućih papa). Tako je završio njegov pontifikat.
Onda su teolozi malo "popravili" izjavu Svetoga Oca, pa su zakoni prirode "djelo Božje, a On ih može prekršiti ako to želi".
Taj događaj iz 1270. god., koji Crkva ponosito podmeće kao "Crkveni začetak svih modernih znanosti", pok. fizičar Hawking izvrgava ruglu i sprdnji, kako to i zaslužuje.
Papina zabrana Galilejevog "Dijaloga" (1616), gdje je izjavio da živimo na kugli koja se kreće u svemiru, nije bila ukinuta do 1822., čak punih 300 godina nakon što su Mageljanovi brodovi uspješno oplovili svijet (1519), i kada se već cijeli svijet grohotom smijao takvoj nazadnosti. Crkveni dogmati dugo su odolijevali naletu novih spoznaja, ali istina se više nije mogla niti spaliti, niti sakriti: godine 1757., više od dva stoljeća poslije smrti Nikole Kopernika, Sveta Stolica konačno priznaje da je Sunce središte planetarnog sustava, te je odobrila Kopernikova djela i nevoljko dopustila da se "Zemlja ipak kreće".
S pojavom Charles Darwina i njegovog strogo znanstveno dokazanog otkrića mijenjanja složenih organizama tijekom vremena (teorija* evolucije koja ukida potrebu Stvoritelja živih bića kako ih danas vidimo), digla se još veća huka i vika, ali teološko mišljenje je zadobilo udarac od kojeg se više nije oporavilo. Otada se iz Crkve čuju nešto pomirljiviji tonovi i objašnjenja, traži se "izmirenje sa znanošću", uvjerava da "sukoba nikada nije niti bilo", kako postoji "harmonija između Biblije i znanosti", kaže da "religija ima svoju 'domenu', a znanost svoju", priklanja se simboličnim značenjima i tumačenjima tamo gdje mora, ne bi li se spasilo od prastarih dogmi ono što se još spasiti može. Iako činjenica evolucije nije u potpunosti "ukinula Boga", ipak je snažno reducirala "Njegove aktivnosti". Papa je pokušao "priznati evoluciju" glupavom frazom da je ona "nešto više od puke hipoteze", ali i to je samo prepredeni trik za zadržavanje obrazovanijih vjernika. On u džepu drži figu, a teolozi trkeljaju o nekakvoj svojoj "mikroevoluciji", i poriču "makroevoluciju" itd. Crkva nikada neće iskreno priznati to znanstveno otkriće, jer joj potkapa same temelje.
Dok se javno ograđuju od kreacionističkih lažiranja, potajno ih ipak podržavaju ("Tko nije protiv nas, za nas je.") Primjer je nedavno i krajnje nazadan katolički časopis Book, koji se prodaje po kioscima i trgovinama diljem Hrvatske, a otvoreno zagovara kreacionističko, ničim osnovano pljuvanje po teoriji evolucije (tj. znanosti općenito).
Znaju teolozi da je "slijep i okrutan taj Bog", ako su mu npr. potrebni milijuni godina evolucije da načini čovjeka. I to ne na način dostojan Božje svemoći, milosrđa i sveznanja, nego na način da se neprilagođene jedinke doslovno istrijebe, bivaju pojedene ili budu satrte nepogodama i bolestima, prije nego što uspiju prenijeti svoj gen na potomstvo, tijekom milijuna godina. Samo preživjeli pripadnici neke "vrste" sudjeluju u evoluciji. Nesposobni bivaju anihilirani u mladosti. Počevši od zametaka, beba pa djece i mladih. Kakav je to Bog koji strahovito sporo koristi mehanizam brutalna istrebljenja, da bi evolucija išla dalje? Ujedno nemamo ama baš nikakav dokaz utjecaja Boga na mehanizme evolucije. Odvija se sasvim dobro i bez Svemoćnog Sveznalice iz Kurana ili Biblije.
____________________________
* Izraz "teorija" evolucije, religijski tumači često koriste da bi se ismijavali kako je to "samo teorija". Evolucija je činjenica. Organizmi se mijenjaju. Može se čuti i glupava tvrdnja da “evolucija nije dokazana, jer da jest, onda bi bila zakon evolucije, a ne teorija evolucije”.
U svakodnevnom govoru, ljudi upotrebljavaju riječ “teorija” kako bi označili neku maglovitu ideju koju imaju o nekoj stvari ili događaju. U znanosti riječ “teorija” označava sustav objašnjenja, model koji trenutno najbolje odgovara svim činjenicama. Riječ “zakon” označava kratku formulu ili definiciju neke znanstvene činjenice.
Otud imamo Teoriju gravitacije, Mikrobiološku teoriju bolesti i Teoriju evolucije. Vrlo solidne teorije na kojima počiva mnoštvo praktičnih primjena. Ono što je do danas nepobitno dokazano kao činjenica jest da je život krenuo od jednostaničnih organizama i razvio se do današnje razine prirodnim procesom evolucije.
Richard Dawkins o potrebi angažiranja znanstvenika protiv religijskog zaluđivanjaDawkins iz knjige 'God Delusion' ("Zaluđenost Bogom"; 'Der Gotteswahn'; hrv. prijevod naslova: "Iluzija o Bogu"):
"Doba prosvjetiteljstva je danas ugroženo. Isto tako i racionalno mišljenje. Isto tako i istina. Ugrožena je i znanost, kako to vidimo posebice u američkim školama. Ja sam jedan od onih znanstvenika koji osjećaju da više nije dovoljno pustiti stvari da idu svojim tokom i baviti se isključivo sa znanošću. Moramo posvetiti značajni dio svog vremena i resursa kako bismo je obranili od promišljenih nasrtaja organizirane neukosti. Čak se moramo i osobno, javno suprotstavljati tim napadima, poradi zdravog razuma i trezvenosti uma. Naravno, postoje već odlične organizacije za prikupljanje sredstava i korištenja istih u službi racionalnih vrijednosti, znanosti i prosvjećivanja…Ali novac koji takve organizacije mogu prikupiti je sićušan u usporedbi s golemim financijskim sredstvima kojima raspolažu religijske organizacije (npr. Templeton Foundation), a da niti ne spominjemo zlatne riznice oslobođene poreznih davanja raznoraznih crkava."
"Metaforički ili panteistički Bog fizičara je silne svjetlosne godine udaljen od intervencionističkog, čudo-izvodećeg, misao-čitajućeg, grijeho-kažnjavajućeg, na molitve-odgovarajućeg Boga Biblije, svećenstva, mula i rabina, i uobičajenog govora. Namjerno unositi konfuziju i brkati to dvoje jest, po mom mišljenju, djelo veleizdaje."
"Ono što ste mogli čitati o mojim "religioznim uvjerenjima" je, naravno, laž. Laž koja se sustavno ponavlja ! Ja ne vjerujem u osobnog Boga, i to nikada nisam tvrdio, već sam to svima jasno stavio na znanje. Ako ima išta u meni što se može nazvati religioznim, to je onda bezgranično divljenje nad strukturom svijeta, toliko koliko nam to naša znanost može razotkriti."
"Ideja osobnog Boga mi je sasvim strana i čak izgleda naivno."
[Albert Einstein, 1954, od Alberta Einsteina: Ljudska strana, uredila Helen Dukas i Banesh Hoffman, Princeton University Press]
"Riječ 'Bog' za mene nije ništa više od izraza i proizvoda ljudskih slabosti, a Biblija kolekcija časnih, no i dalje primitivnih legendi koje su prilično djetinjaste. Nikakva interpretacija, koliko god suptilna ona bila, ne može (me) uvjeriti u suprotno", napisao je Einstein tada u pismu filozofu Ericu Gutkindu.
The word God is for me nothing more than the expression and product of human weakness, the Bible a collection of honorable, but still purely primitive, legends which are nevertheless pretty childish. No interpretation, no matter how subtle, can change this for me. For me the Jewish religion like all other religions is an incarnation of the most childish superstition. And the Jewish people to whom I gladly belong, and whose thinking I have a deep affinity for, have no different quality for me than all other people. As far as my experience goes, they are also no better than other human groups, although they are protected from the worst cancers by a lack of power. Otherwise I cannot see anything "chosen" about them.
Einstein, sam Židov, veli da Židove ne drži da imaju drugačije kvalitete od ostalih ljudi, i jedino što ih drži trenutno boljima od drugih naroda, je trenutni nedostatak (političke) moći. Inače ne vidi ništa "izabrano" u njima. Židovska religija mu je, kao i sve ostale religije, inkarnacija najdjetinjastijeg praznovjerja.
Kada su kolale glasine 1945. da ga je Isusovac pokrstio, Einstein zagrmi: "Nikad nisam razgovarao s Isusovcem u svom životu i zapanjen sam drskošću onih koji govore takve laži o meni. Sa motrišta Isusovca, ja sam, naravno, i oduvijek sam bio, ateist."
[Abert Einstein govori Guy H. Raner Jr, 2.6.1945. Članak u "Skeptic magazine", Vol. 5, br.2, 1997.]
No comments:
Post a Comment