Knjiga Sirahova* 42,14
Jeste li pročitali igdje išta ružnije o ženama? Biblija tvrdi da je zlo koje počini neki muškarac, još uvijek bolje od dobra koje počini žena. Spolni rasizam na djelu.
Nakon što je svojeručno načinio muškarca (na svoju sliku i priliku), i udahnuo mu svoj Dah - vječnu dušu, Bog ne stvara ženu, nego stvara životinje i daje Adamu da vidi koja bi mu mogla poslužiti kao "pomoć" (hebrejski 'ezer', znači partnerica, supruga):
"Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć/nicu kao što je on." (19) Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime."
Nakon što je Bog stvorio sve životinje iz zemlje i priveo ih muškarcu Adamu, on ih imenuje u jednom danu (polarne medvjede, platipuse, wombate, dinosaure i žirafe u istom rajskom vrtu?) - ali nije našao sebi privlačnu seksualnu partnericu između svih ženki životinja* (?!), Bog ga uspava i istrgne mu rebro (ponestalo blata zemaljskoga; Bog se ne želi zamarat s kreiranjem žene, kao što je kreirao muškoga; postupak kreiranja žene sugerira da ju je zapravo muško rodilo, a ne Bog umijesio?).
No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on*.
______
* Šarićev prevod:
18 Tada reče Gospod Bog: "Nije dobro čovjeku, da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja mu pristaje."
...ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.
Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
Iz ovoga vidimo da žena nije stvorena kao Muškarac, da slobodno šeta rajskim vrtom i imenuje životinje, nego upravo radi Muškarca, da mu se nađe kao pomoć (sluškinja, seksualna "pomoć"), pa ju je onda Bog priveo Muškarcu, nek se zna kako to mora ić.
Muškarac - Čovjek onda imenuje ženu, kao i sve druge životinje prije nje toga dana:
" Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta! "
Knjiga postanka 2, 20
I tako započinje priča koju je mogao smisliti samo najgori ženomrzac. Žena je kreirana DRUGOTNA poslije životinja od nebitnog dijela muškog tijela (kraće donje rebro je jedno od rijetkih kostiju koje ponovno izraste). Žena je potekla od muškarca, a muškarca je načinio osobno Svemogući Bog i udahnuo mu svoj Dah. Muškarac je tako ženi posrednik do Boga u Duha. Ona samo preko njega može do Boga. Izgleda da je svoju "dušu" dobila od muškarca, a ne izravno od Boga.
Ili je žena po Bibliji bez duše? Ne kaže se izravno, ali se s njom svakako tako postupa.
Teolozi nisu sjedili skrštenih ruku, pa imamo mnogo trikova pomoću kojih pokušavaju ublažiti razne danas odvratne dijelove Biblije, posebice ponižavanje ženskog roda. Armija plaćenih teologa stoljećima to radi radi očuvanja svojih vjerskih ideologija. Tako su smislili da je "to rebro uz muškarčevo srce, pa je izraz ljubavi prema ženi", da Biblija "ukazuje na ravnopravnost žena s muškarcima, jer piše na drugom mjestu "stvori ih muško i žensko", da je žena "vrhunac stvaranja, jer je kreirana zadnja u nizu" i bezbroj drugih navučenih sofisterija za mazanje očiju.
__________
* Knjigu Sirahovu su protestanti izbacili iz svoje inačice Biblije
Novi Zavjet
Tretira li Novi zavjet žene išta bolje, premda su protekle stotine godina od pisanja Staroga zavjeta (koji također spada u riječ Božju prema kršćanima)?
" Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. "
Bog je..........Glava Kristu..........Krist je glava muškarcu..........muškarac je glava ženi.
Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!
(Efežanima 5,21).
Krist je ...............Glava Crkvi <=>muškarac je ....................glava ženi
Kao što je Krist=Bog Vrhovni gospodar Crkve kao zajednice grješnih vjernika, tako je i Muškarac vladar nad ženom. Uočite da je Krist-Bog neizmjerno nadmoćniji od svjetovne Crkve. Primijenite taj odnos u paru muškarac - žena. U ovoj biblijskoj jednadžbi, muškarac je neizmjerno viši od žene. Od Crkve se traži bespogovorno slijeđenje Božjih zapovijedi. Isto tako se žena mora bespogovorno podložiti muškarcu u svemu.
Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku.
1 Korinćanima 14,34-35
Žene nemaju što govoriti - neka šute i budu pokorne prema Mojsijevom Zakonu! Mojsijeve Zakone novozavjetni pisci uvelike relativiziraju ili mijenjaju glede većine drugih židovskih propisa, zabrana i stavova, ali ovaj propis ostaje na punoj snazi. Ako ženi nešto nije jasno, nek' priupita svoga muža kod kuće, a ne na crkvenim sastancima gdje muškarci vode glavnu riječ.
Nije Bog stvorio muškarca radi žene, nego ženu radi muškarca
"Ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.
A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža."
1 Korinćanima 11
Ako niste znali značenje mita iz Postanka, to je konačno objašnjenje. Muškarac je stvoren na sliku i slavu Božju, a žena je samo muškarčeva slava, stvorena da bi bila za njega a ne on radi nje, mora si iz sramote pokriti glavu ili obrijati svoju kosu. Muškarac je "Božji Prvorođenac" (Biblija je prepuna hvalospjeva o prvorođenim sinovima - oni su Bogu najdraži), žena je došla na red tek poslije životinja, na muškarčev zahtjev. Žena je ispod muškarca, koliko je muškarac ispod Gospodina Isusa-Boga, tj. neizmjerno je niža !
"Tada Adam reče: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka." Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo."
Postanak 2, 23-24
"Tako su dužni i muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa. Tko ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi."
Efežanima 5:28
Po tijelu su dakle ujedinjeni, pa ih tjelesnost tj. spolna žudnja privlači jedno drugome (zbog rebra), no dijele li podjednako i Duh? Je li Eva-žena s Adamovim rebrom dobila i Božji duh? Ili je muškarac ostao "bliži Bogu" od žena? Čitajte dalje pa zaključite sami.
"Sveti brak"
Bračna pravila za žene
" Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti , neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža.
1 Timotej 7
Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene.
Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.
"Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom."
1 Timotej 2,12-15
A spasit će se rađanjem djece:
U knjizi Postanka:
" A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."
To je sudbina koju su pisci Biblije namijenili ženama, uz opis zašto to treba tako biti. Smrt, grijeh i patnje prouzročila je žena, pa su sve žene zato krive! Đavao je ženu nagovorio na prijestup, a tek ona muškarca Adama. Adama ne bi mogao prevariti Vrag, ali žena može. Ona je sluzbenica Sotonina koja nas je sve upropastila time što je Adama muškarca navela na neposlušnost Bogu.
Nije li to nepravedno, budući da je Bog Adamu zabranio jesti sa tog stabla, a ne Evi! Bog je uz to, tobože, namjerno umnožio bolove ženama kod rađanja* za kaznu, a žene se uspoređuju s kujama koje se tjeraju, i daju se muškarcima kao ropkinje da nad njima gospodare. Ima li divljaka, najprimitivnijih plemena, koji su pokazali takav prezir prema majčinstvu i ženi općenito?
_________________
* Vidi pod: 'Medicina', kako su kršćanski teolozi žestoko napadali primjenu anestetika kod poroda, jer je "Bog osobno naredio da žena mora patiti!" Danas se crkveni prezir prema ženama pretvorio u izjednačavanje vrijednosti odrasle žene s njezinim zametkom, tj. tek oplođenim jajašcem velikim koliko je tanka vlas kose.
"Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.
Eva je ponosna na MUŠKO čedo, i taj blagoslov pripisuje bogu Jahvi. Za djevojčicu se ne bi zahvaljivala; sramota je roditi djevojčicu i posve nebitan podatak, pa se rođenje djevojčica namjerno nikad ne spominje.
" Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka; Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael . .itd. . . .itd . . . .."
" Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet.... "
......Šemovi sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i Mešek. Arpakšadu se rodi Šelah, Šelahu se rodi Eber. Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. Od Joktana se rodiše Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, Hadoram, Uzal, Dikla, Obal, Abimael, Šeba, Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi....
......Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza. To su bili Jerahmeelovi sinovi. Šešan nije imao sinova, nego kćeri; ali je Šešan imao slugu Egipćanina po imenu Jarhu. Zato je Šešan dao kćer sluzi Jarhi za ženu i ona mu rodi Ataja. Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada.......
(Egipćaninu, koje su Izraelci prezirali, navedeno je ime Jarhu. Židov Šešan ima kćer i daje je strancu - sluzi Jarhu, za ženu - kojoj se nije udostojao spomenuti ime - ali njihovom sinu kojeg je rodila opet je zapisano ime - Ataj.)
I tako sve do potopa. Nigdje spomena da se rodila kćer ! Ne znamo ime Nojine žene, kao niti žena njegovih sinova, koji jedini nisu podavljeni u potopu. Spašeni su Noa, njegova bezimena žena, njegova tri sina: Šem, Ham i Jafet, sa svojim bezimenim ženama. Valjda je jedina njihova zasluga što su muški srodnici i ropkinje svetoga muškarca Noe. Geneologija njegovih sinova je pedanterijski navedena.
Dakle imamo Glupsona koji rodi Tupsona, a Tupson rodi Mamlaza. Gdje su spomenute njihove požrtvovne majke i radine žene? Koja drskost i bezobraština u beskrajnom nizanju imena muškaraca koji tobože RAĐAJU muškarce. Taj prezir i bahatost prema ženama je proglašen "Božanski nadahnutim tekstom". Samo ta činjenica je dovoljna da Biblija padne kao "sveta knjiga".
Odakle to silno nabrajanje muškaraca i njihovih potomaka? Biblijski pisci su držali da "muškarac rađa", a žena samo prima njegovo sjeme da bi izraslo novo biće. Ona je samo plodno tlo, utroba u kojoj izrasta čovjek od "muškog zametka", stroj za rađanje.
Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
Job 31,15
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Jr 1,5
U prijevodu SZ od Daničića piše "i rodi Ovaj Onoga". U novijim prijevodima crkva pokušava "ublažiti" prijevod pa piše "rodi mu se, ili rodiše mu se" pod izgovorom "da bi bili razumljiviji narodu". No u originalu stvarno piše da "očevi rađaju sinove".
Daleko nakon potopa se po prvi puta spominje kćer Dina, koja se rodila nakon 6 sinova.
Zatim je silovana...
"Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja. Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. "
Slijedi NEMILA
"I ona opet zače i rodi kćer. I reče mu Jahve: "Nadjeni joj ime Nemila, jer mi odsad neće biti mila kuća Izraelova"
Ukupno u Starom i Novom testamentu poimence su nabrojana rođenja samo DVIJE kćeri: Dine i Nemile. Nabrajanje tipa: "...rodi mu se sin po imenu "taj i taj", a njemu sin po imenu "taj i taj" postoji na stotine. Ako se uopće spominju kćeri, to je tipa: "...te mu se rodilo još sinova i kćeri." Ako se biblija bavi nekom ženom po imenu, budite sigurni da se radi o prostitutki, nerotkinji (kojoj Bog naknadno otvori utrobu da rodi sina i da je poštedi "prokletstva jalovosti" - muški ne mogu biti jalovi), stranoj špijunki (Dalila), bludnici-izdajici svoga naroda (Rahaba), ubojici proroka Ivana Krstitelja (Saloma), silovanoj, ubijenoj, osramoćenoj, pokornoj, raspuštenoj itd. Isusova majka Marija bitna je jedino što rađa muškoga sina, muškomu Bogu, a začela je po Duhu Svetomu, koji je, valjda, također muškarac. Uloga Marije kao "majke Božje" je nastala tek naknadno, crkvenom tradicijom.
Međutim, čak i prema Mariji, majci koja je imala roditi Božjega SINA (nigdje spomena o Božjim KĆERIMA) prema biblijskoj priči, postupa se grubo i surovo, i spominje se tek na par mjesta. Naime piše:
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. (19) A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.
Dakle, Marijina trudnoća je već bila jasno vidljiva, a ona nije znala odakle. Kada to vidi veliki 'pravednik' Josip, on odluči napustiti je, što bi prema biblijskim zakonima za Mariju značilo osudu na smrt kamenovanjem! On - pravedni muškarac - ne htjede je izvrgnuti sramoti. Zar je trebao glasno svima govoriti da je kurva pa da je odmah kamenuju? U kakvoj je smrtnoj stravi ta žena živjela tijekom trudnoće, nadajući se da će ju Josip možda ipak uzeti za ženu i sprati s nje "sramotu" ? Tek kada pravedni Josip definitivno odlučuje prepustiti ju njezinoj zloj sudbi, pojavljuje se Anđeo koji ga nagovara na suprotno. Gdje je bio do tada? Zar su oboje morali biti izloženi tim užasnim moralnim dilemama? Zar milosrdni Bog nije mogao poštedjeti Blaženu bezgrješnu Bogorodicu od života u stravi nekoliko mjeseci trudnoće i poslati anđela prije? Reći Josipu da uzme Mariju za ženu, jer će im se poslije roditi Sin. Kakav je to bolesni smisao za humor? Tu ženu, na kraju 9. mjeseca trudnoće, Josip trpa na magarca i voza 200 kilometara amo-tamo po Izraelu, pa odmah poslije poroda 100 kilometara u Egipat i nazad. Stvarno je čudo da je ta žena preživjela takvu torturu.
Poznate su i riječi koje je Isus tobože uputio svojoj majci Mariji na svadbi. On joj bahato odbrusi: "ŽENO, što ja imam s tobom!*", a kada mu jave da ga majka s obitelji čeka i želi s njim razgovarati, on prezrivo odvraća: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje!. Osim dvije rečenice pred smrt na križu, to su jedine zabilježene riječi koje je Isus uputio svojoj majci - bezgrješnoj Bogorodici koja neće umrijeti nego će biti uznesena u nebo, Kraljici sviju Anđela itd.
________
* Je li to Isus stvarno rekao, a pisci se sjetili pa zapisali, ili je pisac evanđelja opet posegnuo za Starim zavjetom, kao na mnogim drugim mjestima?
1 Kraljevima 17, 16
Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed rekao Gospod preko Ilije. Reče ona Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji?
Mariji je dato i "lijepo proročanstvo" kada su u hram donijeli malenu bebu Isusa. "Pravedan i bogobojazan" čovjek Šimun ih blagoslovi i Mariji najavljuje "radosti" koje će imati sa svojim sinom: "Ovaj je eto postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
Isus i žene
Niti jednu ženu nije prihvatio među svoje apostole ili 72 sljedbenika. Tu će kršćanin obvezno spomenuti da je to radi "židovskog mentaliteta" (tipičan kršćanski sport). Katolička Crkva na toj priči gradi svoje tvrdoglavo odbijanje pristupa ženama koje "osjete Božji poziv" pristupiti svečenićkom sakramentu. Ako se usude, odmah ih ekskomuniciraju, kao i svećenika koji se drznuo na takav čin. Žena u katoličkoj crkvi može biti samo časna sestra-služavka. Presvjetli, uzoriti, velečasni, kardinal, biskup, papa... to su titule rezervirane Božjom uredbom samo za muškarce.
Nastavljamo sa sramotnim biblijskim tretiranjem žena:
Ženke životinja nisu dovoljno dobre za žrtvovanje Jahvi.
Okajnica za glavara
"Ako nehotično pogriješi glavar i učini štogod što je Jahve, Bog njegov, zabranio...neka kao svoj prinos donese muško jare bez mane.
ALI
"Ako tko od običnoga puka nehotično pogriješi učinivši štogod što je Jahve zabranio...neka kao svoj prinos za grijeh koji je počinio donese žensko jare bez mane.
1 Samuel 18,25-27 Jedna od najgnjusnijih seksističkih priča ikada napisanih. Šaul prodaje svoju kćer Davidu. Ali on nije htio novac, neeeeeeeeee to bi bilo previše normalno. On je zatražio 100 kožica s penisa ubijenih Filistejaca. David mu je velikodušno isporučio 200 'obrezaka' s mrtvaca.
Odmah dobiva ženu za taj podvig.
Još prije nego što je isteklo vrijeme, spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu. Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom
Sretne umiruće sino-rađajuće majke
"Kad je čula vijest da je otet Kovčeg Božji i da je umro njezin svekar i poginuo njezin muž, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi. Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: "Budi bez brige jer si rodila sina!"
1 Samuel 5
Umiruća majka kojoj je poginuo muž i svekar, mora biti presretna. Rodila je SINA pa može umrijeti u miru - obavila je svoj zadatak na zemlji i ispunila smisao sebe kao stroja za rađanje sinova. Da je slučajno rodila kćerku "onda bi imala razloga za brigu".
I Rahela može biti presretna:
Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi. Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!" Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. Tako umrije Rahela.
Knjiga Postanka 35,16
Umiruća sino-rađajuća majka, zadnjim izdisajem daje ime svom sinu, ali otac ga preimenuje... Zašto bi poštovao zadnju želju i rijeći majke koja je upravo umrla na porodu. On odlučuje nazvati sina Benjamin. Biblija prelazi preko tog poniženja kao da tako treba biti, kao primjer kako vjernici trebaju postupati.
"Uđe on k njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina."
Knjiga o Ruti 4,13
Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno
Knjiga o sucima 13,5
Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reče, "izmolila od Jahve".
Prva knjiga o Samuelu 19,1
Dođe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po riječi Jahvinoj.
12,24
Nema slučaja u Bibliji da bi Bog "učinio da neka žena zatrudni" i da je rodila kćerku. Jahve nikad ne posreduje za kćeri. Blagoslivlja samo sinove. Pripisivanje utjecaja Jahvea na rođenje kćeri bilo bi kao da je Jahve sudjelovao u rođenju kakve ovce ili koze.
Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."
Evanđelje po Luki 1, 24
Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače. No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto ću živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. I Jahve joj reče: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu." Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.
Knjiga Postanka 25, 21
Tada Rahela reče: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.
30,6
Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. Ona zače i rodi sina te reče: "Ukloni Bog moju sramotu!" Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"
One je noći on s njom ležao. Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina.
Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene će me zvati blaženom!"
Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.
Davidova majka
David je najslavniji lik "staroga zavjeta". Taj kralj je Božji miljenik i pomazanik - Mesija tj. Krist (Krist je grčki prijevod hebrejske riječi Meshiah). Njegov otac Jišaj je rođen u Betlehemu, kao i sam David, pa je moralo nekako ispasti da je i Isus rođen u Betlehemu, kako bi se ispunilo "proročanstvo" da će od Davida, iz grada Betlehema, poteći najveći izraelski Mesija, donositelj mira i prosperiteta izabranom narodu. Simbol Židova je šestokraka Davidova zvijezda - a priču o Davidu i Golijatu zna svako dijete. Što znamo o njegovoj majci koja je rodila tu najslavniju osobu po Bibliji? Ama baš ništa. Kao da je David pao s neba, zajedno sa svoje sedmero braće.
Koga je Isus čudesno nahranio s kruhom i ribama? 5000 žena ili muškaraca?
A jelo je oko pet tisuća ljudi, osim žena i djece«
Mt 14,21.
I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.
Mk 6,44;
A bijaše oko pet tisuća muškaraca.
Lk 9,14;
Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.
Iv 6,10b
Latinski, tj. grčki izvornik kod evanđelista Mateja i Marka imaju genitiv plurala »virorum«, odnosno »andres«, dok kod evanđelista Luke i Ivana imamo »viri« odnosno »andres« što na tim jezicima doista znači »muškaraca«. Spominjanje mnogo trave ujedno znači da su apostoli lako mogli u gustoj travi sakriti košarice s kruhom i pečenim ribicama na gradele (ili su se i košarice čudesno stvorile ni iz čega?).
Tragikomično
" Ako se dvojica potuku, pa žena jednoga pođe da izbavi svoga muža iz šaka onoga koji ga tuče i pruži ona svoju ruku i onoga uhvati za sram*, odsijeci joj ruku i neka je ne sažaljuje oko tvoje. "
Ponovljeni zakon 25, 11
Muško spolovilo je bilo takva svetinja i tabu, da prema ovom biblijskom zakonu ženi treba odsjeći ruku ako ga dotakne, pa makar to bilo u obrani svoga supruga.
_____________
* Doslovan prijevod s hebrejskog je "ono što izaziva stid" (mabush).
Momci su čisti - nisu se dotakli žena
" A svećenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci običnoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena." David odgovori svećeniku ovako: "Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraćene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka čista. "
1 Samuel 21,4-5
Romantika, tjelesna ljubav i razdvajanje, na biblijski način
"Ako koji ČOVJEK
UZME ženu
i UĐE k njoj,
ali je potom zamrzi,
pripiše joj ružnoće i ozloglasi je govoreći: 'Oženih se njome, ali kad joj priđoh, ne nađoh u nje znakova djevičanstva' - neka tada djevojčin otac i majka uzmu dokaz djevojčina djevičanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata.
Roditelji moraju čuvati krvavu plahtu (ili krvavu krpu) prve bračne noći kao dokaz da je žena ušla u brak kao djevica.
Ako je nemaju, muž može poslati svoju suprugu na kamenovanje. Ako krvavom plahtom (krpom koju je otac stavio na prst i deflorirao kćer - stari primitivni običaj prije "konzumacije" braka) "dokažu" da je bila nevina, klevetnički muž samo plaća kaznu 100 srebrnika ženinom ocu, a ženu (koju je želio predati bijesnoj rulji da je kamenuje kao kurvu) MORA zadržati (ženu se niti ne pita hoće li živjeti s tim monstrumom).
Potom neka progovori starješinama djevojčin otac: 'Ovome sam čovjeku dao svoju kćer za ženu, ali mu je omrzla. Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kćeri našao znakove djevičanstva. Ali evo djevičanskih znakova moje kćeri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama. Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ. Ali ako optužba - da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo - bude istinita, neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. "
Ponovljeni zakon 22,13
Uočite da se ženu tretira kao nijemu mumiju bez ikakvog prava. Muž je povrijedio čast ženina oca - tvrdeći da je nevinost izgubila dok ju je njezin otac čuvao - pa njemu mora platiti kaznu za klevetu.
Biblijski pisci su ovom sramotnom odlomku dali pompozan naslov: "Dobar glas mlade žene"
Poznato crkveno licemjerje na djelu.
Kamenovanje žena Bog naređuje u slučaju spolnog odnosa sa muškarcem koji joj nije suprug (vlasnik). Ako postoji spolni odnos, ne postoji li šansa da je žena trudna? Osim toga što je veći dokaz da je prevarila muža (ili oca dok nije udana) od veličine trbuha? Nigdje u cijeloj Bibliji ne piše da se kamenovanje za blud IZOSTAVLJA u slučaju da je ta žena trudna. Čitatelju prepuštam zaključak...
Knjiga o Esteri
Biblijski apologeti vole isticati Knjigu o Esteri (jedan od tri biblijska spisa koji je naslovljen po ženi: Estera, Judita i Ruta), kao nekakav dokaz da se žene potpuno ravnopravno tretiraju s muškarcima. Da vidimo po čemu je Estera zaslužila takvu "posebnu čast".
Kralj Ahasver napravi veliku gozbu i opije se.
Za piće su služili zlatni pehari, sve jedan drugačiji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moći.
Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina...
Kada su već svi muškarci bili mrtvi pijani od pijančevanja 7 dana, naredi svojoj kraljici Vašti da "pokaže svoju ljepotu" njemu i pijanim gostima. 1,7-11
Vašti odbija plesati (gola?) pred pijancima. Kralj saziva mudrace i oni ga "mudro" savjetuju, a njihove "mudre" riječi su zabilježene u Bibliji, svim muževima na znanje i ravnanje:
"Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. Jer će za držanje kraljičino doznati sve žene pa će prezirati svoje muževe govoreći: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doći.'
...pa će biti prkosa i prezira u izobilju.
...kralj neka preda kraljevsku čast drugoj ženi, boljoj od nje!
Kad se ta naredba koju će kralj učiniti pročuje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve će žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega." Riječ se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on učini kako mu je savjetovao (mudrac) Memukan. Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj kući.
Rekoše tada momci što služahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda.
Svaka je djevojka morala ući kralju kad je na nju, prema uredbi za žene, došao red, to jest nakon dvanaest mjeseci.
Tako dovedoše i Esteru u kraljevu palaču, pod nadzor Hegeja, čuvara žena.
Ona bi ulazila uvečer, a ujutro bi se vraćala u drugi harem, pod nadzorom Šaašgaza, kraljeva eunuha, čuvara priležnica.
I tako je Estera pobijedila u natjecanju u SEKSU s drugim djevicama i postala pokorna i poslušna nova kraljica - u još jednoj 'poučnoj' biblijskoj pričici. Međutim, povjesničari ne poznaju niti priznaju postojanje nikakve židovske princeze na dvoru perzijskog kralja Xerxesa I, kao niti kraljice Vašti, niti biblijske podjele na 127 provincija, iako postoje obimni zapisi o tom carstvu.
Ostaje još pitanje uloge "eunuha čuvara". Jesu li čuvali nestašne princeze od drugih muškaraca, ili ih držali u pokornosti kao robinje?
Ocjene (1-5) ove biblijske priče:
- povijesna vrijednost = 0
- moralna pouka = 0
- literarna vrijednost = 0
- simbolika = 0
- dokaz primitivnosti i zaglupljenosti biblijskih pisaca = 5
Muhamed je dao svoj odvratni prilog biblijskom ženopreziru, tako što ih je proglasio da su "neposlušne i nezahvalne muževima i manjkave pameću", pa da će ih zato većina završiti u paklu (vidi hadise o Muhamedu).
Judita
Dotičnu ističu religijaši kao "najljepši primjer prikaza neke žene u Bibliji i ikada". Barem takav dojam žele stvoriti. Što stvarno piše u Bibliji?
Priča o Juditi počinje ovako:
Tih dana sve je to čula /o pljački Holofernove vojske/ Judita, kći Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova. Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve ječma.
Biblijski pisac kao da je osjećao grižnju savjesti što se usudio napisati nešto pozitivno o nekakvoj ženi, pa to kompenzira brojnim imenima muškaraca: sinova, očeva i muževa.
Udovica Judita je primjer kako se trebaju žene ponašati nakon muževljeve smrti:
Judita odonda življaše kao udovica već tri godine i četiri mjeseca. Načinila je sebi sobu na ravnome kućnom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovičke. Postila je sve dane udovištva svoga, osim uoči subote i za samih subota, uoči mlađaka i za samih mlađaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova.
Judita odluči stvar uzeti u svoje ruke, lijepo se dotjerati i zavesti Holoferna:
Svuče sa sebe kostrijet, skide udovičke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mašću, počešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u svečane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše. Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi očarala oči ljudi koji je budu gledali.
Kad je došla do vojskovođe, laskavo mu je nalagala o svom divljenju njegovim carem Nabukodonozorom i njegovoj mudrosti. Uz to mu je prodala trik da će biti špijunka i izdajica svog naroda i dovesti ga usred Jeruzalema. Seks se podrazumijevao.
Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede. Kaza joj Holoferno: "Dođi pij i veseli se s nama!" Judita odgovori: "Hoću, pit ću, gospodaru, jer osjećam da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga rođenja." Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila. Holoferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu.
Pijanom Holofernu ljepotica Judita odrubi glavu:
Priđe stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov mač. Zatim, primaknuvši se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: "Gospodine Bože Izraelov, ojačaj me danas!" I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu. Njegov trup potom otkotrlja s ležaja i strže zastor sa stupova. Malo kasnije iziđe i glavu Holofernovu predade sluškinji. Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po običaju, iziđoše na molitvu.
Izvadivši glavu iz torbe, pokaza im je i reče: "Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je ležao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne žene!
Ako ga ubije žena, to je najveća sramota.
Blagoslov odrubiteljice glave:
Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsiječeš glavu vođi neprijatelja naših!
Judita im reče: "Poslušajte me, braćo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina.
Epilog - no seks. Sva svoja ostala blaga dala je muškarcima:
Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga čovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome... Prije smrti razdijelila je svoja dobra rođacima svojim i rođacima muža svojega Manašea.
Cijela priča ima za cilj nametnuti sliku udovice koja, čak i ako je lijepa, pametna, sposobna i hrabra, ona treba ostati u celibatu nakon muževe smrti i ko' živi mrtvac, biti izolirana od života, obučena u vreću, u totalnoj osami, moliti dan i noć, a poslije smrti sve razdaje muškim rođacima. Poruka knjige o Juditi: "Bez muškarca je žena bezvrjedna. Živa je već mrtva."
Najveći biblijski prorok Izaija o ženama:
Bezvlađe u Jeruzalemu
"Deran tlači narod moj i žene njime vladaju."
Pitam se što bi taj zadrti primitivac danas izlanuo na preporuke da u vladama bude podjednak postotak žena i muškaraca, i da žena može biti predsjednica države.
Prigovor ženama
I reče Jahve: "Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu." U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, naušnice, narukvice i koprene, poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese, prstenje i nosne prstenove, skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, zrcala i košuljice, povezače i rupce. Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.
Zanimljivo kako je Jahve dobro upućen u detalje ženskih ukrasa i odjeće. I kako posprdno likuje da će sve to biti strgnuto s njih, a kose obrijane. Podli bijesni ženomrzac.
Jeruzalemske udovice
Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu. Vrata će tvoja kukat' i tugovati, na zemlji ćeš sjedit' napuštena. sedam će se žena jagmiti za jednoga čovjeka - u dan onaj: "Svoj ćemo kruh jesti," reći će, "i u halje se svoje oblačiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu."
Izaija 3,12-25
Retorika o Jeruzalemskim ženama se nastavila u Novom zavjetu. Tu im Isus Krist objavljuje radosnu vijest o Božanskoj kazni jer ga nisu priznali:
"Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'
Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja ."
Evanđelje po Luki 19,41
PJESMA O VRSNOJ ŽENI
Izreke 31,10
Teolozi često kontriraju tvrdnju da je žena ponižena u Bibliji, navodeći sljedeće stihove "pohvale radinoj ženi":
Tko će naći ženu vrsnu?
(valjda je to jako teško, vrsnih muškaraca ima posvuda, ali vrsna žena...)
- Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.
- Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj.
- Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim.
- Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.
- Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama.
- Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.
- Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.
- Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.
- Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.
- Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju
(Vrsna žena rađa sinove, a ne kćeri.)
Ali nikada ne navode zadnji stih, koji spominje čime se "bavi" njezin suprug dok se vrsna žena danonoćno pretrgava od svih mogućih poslova:
Muž joj je slavan na Vratima, gdje SJEDI sa starješinama zemaljskim.
Pozitivni ženski likovi?
Bibliolatri vole navoditi nekih par biblijski spomenutih žena, u moru slavnih i bitnih muškaraca, koje su, tobože, biblijski primjeri ravnopravnosti žena i muškaraca:
Hanna - služavka; htjela je biti trudna.
Ruta - rodila slavnog sina Solomona (dobar inkubator za rađanje sinova).
Miriam - nije ništa prorokovala, samo je udarila u svoj bubanj i pjevala; a Bog Jahve ju zarazio neizlječivom i sramotnom leprom radi opravdane kritike bradatog Mojsija.
Sara - je pokorno zvala muža Abrahama svojim gospodarem iako ju je predavao neznancima da bi se obogatio, a nagovorila ga je da protjera drugu ženu sa sinom u pustinju, jer je željela da sve naslijedi njezin sin.
Debora - bijaše sutkinja, ali nije se ničime isticala. Nije bila nikakav vojskovođa, samo je jednom vojskovođi dala savjet.
Estera - njezina uloga je nalikovala junakinji kakve sapunice, radije nego vođe svog naroda.
Naomi - nije prodavala samo nekretnine, već i Rutu.
Marija, Lazarova sestra - svojom kosom briše Isusove noge polivene pre-dragocjenom svetom mašću.
Marija - je tek poslušna utroba za rođenje sina Isusa.
I to je to.
Sljedeći ženski likovi nisu tako "bezazleni":
Saloma - zbog neuzvraćene ljubavi, zatražila je i dobila odsječenu glavu Ivana Krstitelja na pladnju.
Delila - prijevarno izručila supruga Samsona neprijateljima u ropstvo, sljepoću i smrt.
Neimenovana žena - je ubila klinom kroz glavu generala u bijegu, ali nije odlučila o ishodu bitke kao npr. Samson sa svojom čeljusti od magarca.
Eva - je unijela grijeh radi kojega svi umiremo/prokleti smo od rođenja, pa nam je muškarac Isus morao otvoriti vrata u Raj (samo ako ga priznamo).
Fatalna udovica Sara i njezinih 7 ubijenih muževa
Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!" Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi.
Ali onda, promislivši, reče u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda."
Ova pričica sugerira da u udovice ulaze fatalni demoni koji ubijaju njihove muževe. Iako je Sara odlučila da se NE objesi, poruka je jasna.
Poligamija i mnoštvo ljubavnica u biblijskim haremima
U Bibliji se spominju razni "slavni sveti muškarci" koji imaju mnoštvo ljubavnica i supruga, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Nigdje se to ne osuđuje. Solomon npr. ima 700 žena i 300 ljubavnica - prilježnica. Možemo samo zamisliti kakva je kvaliteta emocionalnog-društvenog-seksualnog života žena u takvim brakovima. Kao što se opisuje u Knjizi Postanka (21,10), ljubavnica se može otpustiti kada više nije potrebna, a kada supruga dosadi, nabavi se još jedna ili otjera stara. Abraham je imao dvije ljubavnice (konkubine); Gideon: barem 1; David: mnogo; Nahor: 1; Jakob: 1; Elifaz: 1; Gideon: 1; Kaleb: 2; Manaše: 1; Saul: 1; David: barem 10; Rehoboam: 60; Solomon: 300; neidentificiran Levit: 1; Belšazar: više od jedne.
Spaljivanje živih djevojaka
Kćer kao žrtva paljenica za uspješan ratni pohod
"I Jiftah se zavjetova Jahvi: Ako mi predaš u ruke Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu."
Knjiga o sucima 11,39
I tako je Jiftahu izašla u susret kćer i on ju je spalio na žrtveniku, a bog ga nagrađuje tako što postaje slavan sudac u Izraelu.
" Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti."
Levitski zakoni 21,9
Dakle djevojka se ne spaljuje da bi se "očistila od svojih grijeha i tako otišla u raj" (formulacija milostive Inkvizicije prema naputcima iz Novog Zavjeta). Ona se mora spaliti zato da se spere ljaga sa ugleda njezinog oca. Nije ju dobro čuvao, pa se odmah odala bludništvu. Spaljivanjem te djevojke, njezin otac se oslobađa od javne sramote. Djevojka je u cijeloj priči nijema mumija bez ikakvog prava, duše i života.
Spali obje žene, i kćer i njezinu majku, jer ih je oženio isti muškarac
Čovjek koji se oženi kćerju i njezinom majkom - krajnja je to pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da među vama ne bude pokvarenosti.
Levitski 20, 14
Muškarac je u to doba imao apsolutnu moć. Žene su im se morale pokoravati ili bi protiv njih iznio kakvu optužbu i na sudu ne bi imale nikakve šanse. Biblija strogo propisuje da se u ovakvom slučaju spale svo troje: muškarac, kćer i njezina majka. Vjerojatno živi, na lomači... Milostivi Bog nije mogao izmisliti neki blaži zakon? Npr. da se brak poništi. Zar nije KRAJNJA BIBLIJSKA POKVARENOST donositi propise o spaljivanju živih ljudi?
Spali i kamenuj cijelu obitelj!
Ako neki ratnik zadrži kakav predmet iz ratnog pohoda za sebe, mora se spaliti na vatri i on i cijela njegova obitelj (koja nije niti znala za tu njegovu krađu) :
iz roda koji označi Jahve pristupit će obitelj po obitelj, a iz obitelji koju označi Jahve pristupit će čovjek za čovjekom. I tko se tada nađe s ukletom stvari, neka se spali on i sve što mu pripada, jer je prekršio Savez Jahvin i osramotio Izraela."
Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatnu šipku, i sve sinove i kćeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, šator njegov i sve što bijaše njegovo te ga izvede u dolinu Akor.
... I kamenova ih sav Izrael.
Jošua 7:16
Neka se mlada trudnica spali!
"Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; čak je u bludničenju i začela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se SPALI !"Post. 38,24
Apologeti koji napadaju ovakvu kritiku Biblije, posprdno tvrde da su "ovakvi citati iščupani iz konteksta". Kakav uopće kontekst biblijske naredbe da se spaljuju mlade trudnice može biti koji bi to opravdavao?
Nakon što je Juda naredio da se trudnica koja je začela izvan braka spali, narod ju "izvodi" - u očitoj nakani da je "po božjim naputcima iz Svete Knjige kazni" za njezin grijeh. Ali sirota osuđenica na smrt u vatri ima dokaz da je to dijete napravio upravo onaj koji ju je prokazao. Onda se Juda predomislio i odlučio poštedjeti je užasne smrti.
Dok su je izvodili, ona poruči svekru: "Začela sam po čovjeku čije je ovo." Još doda: "Vidi čiji je ovaj pečatnjak o vrpci i ovaj štap!" Juda ih prepozna pa reče: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla.
U nastavku priče, "poučno" se opisuje postupak utvrđivanja koji je sin od dvojice blizanaca prvijenac. To je izuzetno važno Jahvi, jer će to dijete biti posvećeno Njemu Bogu Stvoritelju. U tu svrhu babica veže konac za ručicu koja se prva promolila iz majčinog tijela.
Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. Dok je rađala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreći: "Ovaj je izišao prvi." Ali baš tada on uvuče ruku te iziđe njegov brat. A ona reče: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres. Poslije iziđe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.
Ubij vješticu!
Ne dopuštaj da vračarica živi!
Knjiga Izlaska 22,17
Spas od grijeha dolazi kroz oganj!
Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
1 Korinćanima 3,15
Posijeci i u vatru baci!
Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.
Luka 3,9
U žarki oganj one koji se ne pokoravaju Isusovim evanđeljima !
...kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa.
2 Solunjanima 1,8
Evo gdje je kršćanska "Sveta" Inkvizicija našla pravila i naloge za spaljivanje vještica* - u Bibliji! O kažnjavanju sinova svećenika niti riječi. Muškarci mogu imati i ljubavnice i mnoštvo supruga. Zar je moguće da se u "Svetoj knjizi" nalazi tekst kojim se naređuje spaljivanje mlade trudnice samo zato jer je vodila ljubav, a nije udata? Ili zato jer se bavila proricanjem i ljekovitim napitcima? Bolje provjerite sami. Možda sam to izmislio, "jer sam na strani zla i mrzim kršćane"?
'Sveta' Inkvizicija je očito pobožno doslovce slijedila naputke iz Svetoga Pisma. Ne radi se o "pogrešnom razumijevanju nesavjesnih pojedinaca" nego striktnom pridržavanju onoga "što je Bog naredio, a proroci zapisali" u Bibliji. Je li Bog zaista naredio spaljivanje djevojaka? Je li Biblija zaista preslika Božanske Objave ili baljezganje sadističkih primitivaca? Kada bi ostatak Biblije bio prepun hvalospjeva ženama (a nije), samo ovo "pravilo" bi bilo dovoljno da svo "dobro" ove knjige padne u vodu.
Kako objasniti sljedeće Isusove riječi u svjetlu Zakona o spaljivanju trudnica, ubijanju vračarica i naputaka Proroka za spaljivanje živih djevojaka uhvaćenih u seksu?
"Ne mislite da sam došao dokinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao dokinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom."
(Mt 5,17)
Ne samo da Isus nije dovodio u pitanje NITI JEDAN propis iz Zakona tj. "Božjih" naredbi navedenih u Starom zavjetu. On fanatično galami da se čak niti jedan zarez niti slovce ne smiju dovesti u pitanje, a kamoli neki od Zakona poput ovoga o spaljivanju djevojaka za tako nedužne stvari kao što je malo ljubavne igre ili gatanje. Epizoda o Isusovom spašavanju bludnice od kamenovanja - "Neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha " - dokazan je falsifikat koji je dopisan stoljećima kasnije, ne bi li se lik Isusa nekako prikazao barem malo milosrdnijim nego što je bio.
________________
*Procjene oko toga koliko je nevinih žena mučila i živih spalila kršćanska inkvizicija tijekom 250 godina, kreću se od 200.000 i više! Kalvin kaže: "Biblija nas uči da postoje vještice i da ih treba ubiti ... ovaj Božji zakon je univerzalni zakon." Martin Luter je vjerovao da vještice treba spaljivati i ako nikome nisu učinile nikakva zna, dovoljno je što su potpisale pakt sa đavolom.
Na zahtjev dvojice inkvizitora, profesora teologije/redovnika sa Univerziteta u Koelnu, Heinricha Kramera i Jacoba Sprengera, papa Inoćencije VIII u prvoj godini svojeg pontifikata, 1484., izdaje bullu "Summis Desiderantes Affectibus", ili čuvenu vještičju bullu, koja osuđuje vještice i naređuje njihov progon:
"Inoćencij, Biskup, sluga slugu Božjih, za vječno pamćenje. S najiskrenijom brigom, i u skladu sa zahtjevom Našeg apostolstva, a sa željom da katolička vjera u ovaj naš dan raste i posvuda se širi, a da se sva heretička iskvarenost protjera izvan granica vjere, Mi sa radošću potvrđujemo i odobravamo sredstva i metode za ostvarivanje naše pobožne želje..."
Nedavno je došlo do Naših ušiju, nemalo nas gorko ražalostivši, da su u nekim dijecezama ...mnoge osobe ... prepustile se đavolima, inkubusima i sakubusima ... i skrenuli od Katoličke vjere ... ubijale novorođenčad još u utrobama majki kao i mladunčad stoke, uništavali prinose, vinograde, voćke, kukuruz, pšenicu, ... nanosili velike boli ljudima i stoci ... sprečavale muškarce u spolnom činu i žene u rađanju i najgore od svega, odricali su se od Vjere koja je njihova po sakramentu svetog krštenja.
Naši dragi sinovi Henry Kramer i James Sprenger, profesori teologije, Inkvizitori ... premda ovlašteni ... neki klerici su sramotno negirali da se te gnjusobe čine na njihovim teritorijima ...
Stoga Mi kao našu dužnost ... želimo otkloniti sve prepreke za obavljanje dobrog djela naših inkvizitora ... da primijene snažan lijek protiv te bolesti hereze i drugih zala koja uništavaju mnoge duše ... Našim apostolskim autoritetom Mi proglašavamo da spomenuti inkvizitori imaju ovlasti pravednoj korekciji, zatvaranju i kažnjavanju svake osobe, bez ograničenja.
Non obstantibus ... Neka se stoga nitko ne protivi ... Ali ako se itko usudi tako učiniti, što je Bog zabranio, neka znade da će na njega pasti gnjev Svemogućega Boga, i blaženih Apostola Petra i Pavla.
U Rimu, u Sv. Petru, 9.12. godine gospodnje 1484., u prvog godini Našega pontifikata.
"The Geography of Witchcraft," od Montague Summers, pp. 533-6 (Kegan Paul).
On imenuje 2 inkvizitora Jakob Sprenger i Heinrich Kramer-a, dominikanske redovnike. Godine 1487. oni izdaju sramotnu knjigu užasa Malleus Maleficarum (Malj vještica) gdje citiraju i "Anđeoskog Doktora" Svetog Tomu Akvinskog (1225-1274), koji je nevjeru u vještice nazivao grijehom ateizma. Tu je i slavna izjava: Haereses est maxima opera maleficarum non credere ("Ne vjerovati u vještičarstvo je najveća od svih hereza."). Ubrzo se prešlo na torture kao metode iznuđivanja priznanja... Crkva se još nije ispričala za taj ogroman zločin.
Interesantno je kako crkveni apologeti pokušavaju sprati tu ljagu. Tvrde da je Inkvizicija "samo davala svoje mišljenje" o tome je li netko heretik/vještica ili nije, a onda su "surove svjetovne vlasti izvodile egzekuciju". Je li kriv krvnik ili onaj tko ima moć narediti mu smaknuće?
Biblijska pravila za silovanje
A.) Silovanje djevice
" Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu, tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset srebrnika. A budući da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ. "
Ponovljeni zakon (22,22-28)
Kakva je to pravda - siluj ako ti se djevica svidi, pa ju otkupi i oženi? Ovdje se ne spominje je li djevica zapomagala i zvala upomoć. Kasnije se pravi ta distinkcija, ako je djeva zaručena. Dakle, možemo slobodno zaključiti da je autoru ovog zakona nebitno je li djevojka silovana ili je dozvolila da ju nepoznati muškaraca "pograbi i s njom legne".
Skrnavljenje se odnosi na "oštećeno vlasništvo oca". Djevojčin otac je ponižen, pa mu treba platiti za bruku i nelagodu.
B.) Silovanje udate u muževoj kući
" Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje - i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena - budu smaknuti."
Opet vidimo da zapomaganje silovane supruge nije bitno. Kako god, ona se mora smaknuti, jer je ugrožena muževa čast.
C.) Silovanje zaručene negdje u gradu
" Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne, (24) oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. "
Pnz 22,23
Zato što se nije čulo njeno zapomaganje, treba je ubiti kamenovanjem. Ako joj je silovatelj stavio nož pod grlo da ne viče, također je treba ubiti. Silovatelj se kažnjava ne zato što je nanio zlo ženi, već što je oštetio ponos muškarcu, njezinom zaručniku. Ako ga uhvate, naravno. Ali kako će ga uhvatiti i kazniti za taj čin? Ako žrtva silovanja to prizna, ili otkrije počinitelja, bit će kamenovana (jer nitko nije čuo njezino zapomaganje). Ako poviče, silovatelj će je ubiti i pobjeći...
D.) Silovanje zaručene u polju
" Ako čovjek u polju naiđe na zaručenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; On ju je zatekao u polju; i premda je zaručena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć. "
Kao da gornja pravila nisu bila dovoljno podla, pod naslovom:
Ćudoredni zakoni
u Svetom Pismu čitamo i ovo:
"Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku.
Jeste li dobro pročitali ovo što tu piše? Čitate li Bibliju trezveno i promišljeno? U slučaju da zavodniku djevojčin otac ne udijeli svoju privolu za ženidbu (bez te privole djevojka se ne može udati!), zavodnik plaća srebrom za svoje zadovoljstvo "što ju je zaveo i s njom legao", i ide dalje, a otac zadovoljno broji srebrne novčiće i čeka sljedećeg zavodnika od kojeg će naplatiti uslugu tijelom svoje kćeri.
Knjiga brojeva 30,3-16
Svaki zavjet ili zakletva žene ne vrijede ako ih ne dozvoli ili ne poništi prvo njen otac, a onda muž.
"Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima i on joj napiše otpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće, a ona izađe iz njegove kuće, ode i pođe za drugoga pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo, uruči joj ga i otjera je iz svoje kuće - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo - tada je, pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijaše otpustio. "
Postupak sa zarobljenicama
Kad odeš u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobiš, ako među zarobljenicima opaziš lijepu ženu i u nju se zagledaš, možeš je uzeti za ženu. Dovedi je svojoj kući pa neka obrije glavu, obreže nokte i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujući svoga oca i svoju majku. Poslije toga možeš joj pristupiti kao muž i neka ti postane ženom. Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smiješ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila žena.
Kako sramotno postupanje sa ženama čije obitelji su zarobljene ili stradale u ratu. Nema pravila o tome što učiniti sa ženinom djecom ili bližnjima (čemu taj nevažni detalj), ali precizno se navodi da se mora ošišati, skinuti dogola, a za mjesec dana se može silovati u svom haremu. Ako mu nakon toga nije po volji, vojnik je može otjerati "kud god joj drago". Jedina biblijska milost izražena je time da je ne smije prodati za novac u robove, kao kakav odbačeni predmet, jer je zadovoljio svoju pohotu na njoj, pa to ne bi bilo u redu.
Kako apologeti tumače ovaj odlomak?
- "šišanje se obavlja zbog zdravstvenih razloga,
- pravilo se odnosi na obostrano ludo zaljubljeni par mladih koji želi stupiti u sveti brak,
- skidanje do gola je ustvari preteča odijevanja sirote žene u nove skupe haljine nakon relaksirajuće kupke,
- dozvoljen je rastanak, ako ne odgovaraju jedno drugome,
- izražava se bezgranična sloboda kretanja svih žena,
- zadnje pravilo je očiti signal da Biblija želi ukinuti ropstvo."
Tako otprilike izgledaju ljigava apologetska prenemaganja u pokušaju da se nešto u Bibliji što je očito odvratno, prikaže kao vrhunska pravednost i mudrost. O tome što činiti s ženama iz osvojenih gradova koje božji ratnici ne žele za svoje žene, čitajte u sljedećem odlomku.
Silovanje sestre - počinitelju se oprašta - djevojka silovana i osramoćena
2 Samuel 13, 2-3
Biblijski naslov je:"Amnon osramoćuje svoju sestru" Ali radi se o silovanju sestre. Zar nije to Amnonova sramota a ne silovane djevojke?
A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.
- piše da je Davidov sin imao sestru. Zar je imati kćer tako sramotno da se izbjegava reći jednostavnije - David je imao kćer? Mora se reći Davidov sin je imao sestru.
(Ona) mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i reče joj: "Dođi, sestro moja, lezi sa mnom!" A ona mu reče: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne čini takve sramote! Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neće uskratiti tebi!" Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i leže s njom.
Pouka za djecu na vjeronauku. Ako pitate kralja, i on dozvoli seks, onda se ne radi o silovanju.
Nato je odmah zamrzi silnom mržnjom te je mržnja kojom ju je zamrzio bila veća od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reče joj Amnon: "Ustani! Odlazi!" A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjeraš, bit će to veće zlo od onoga koje si mi učinio!" Ali je on ne htjede slušati
Lijepe li priče za mlade naraštaje. Silovana žena moli silovatelja da ostane uz njega, iako ju je on čak i zamrzio.
A njezin je brat Abšalom upita: "Je li možda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, šuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!"
Njezin brat joj kaže da šuti i ne žali se nikome. Kako li će završiti ta grozna priča? Hoće li na kraju pobijediti pravda i zlotvori dobiti zasluženu kaznu?
Kad je kralj David čuo sve što se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede žalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaše prvorođenac.
Što? Božji miljenik, veličanstveni kralj David, Isusov slavni predak, ne želi povrijediti svoga sina ... za silovanu kćer ne haje, kao da je robinja, životinja ...
Pobij sve žene i djecu!
Nakon uspješnih pohoda na okolna plemena, Bog Jahve nikada ne propušta narediti da se pobiju sve žene i djeca u gradovima koje je njegov narod osvojio i porazio. To je herem - Jahvino prokletstvo - ne smiju živjeti! Što mislite, kakvu je sudbinu Bog Jahve (Isusov Otac s kojim je Krist jedno biće) namijenio trudnicama u osvojenim gradovima?
Trudne žene ćeš rasporiti/parati
Ispaštat će Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od mača past će oni, djecu će njihovu smrskati, žene trudne rasporiti.
(Hošea 13,16)
Sada idi i udari na Amaleka, izvrši "herem", kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad "
Prva knjiga o Samuelu 15, 3
Reče im (Mojsije): "Što! Na životu ste ostavili sve ženskinje! "... A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca!
(Kako će znati je li žena poznala muškarca (tj. imala s njim seksualni odnos)? Ili će to vlastoručno ispipati, ili će vidjeti da je trudna, pa će po tome znati da ju treba zaklati.)
I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko
Jošua 6,16-17; 20-21
Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji...vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše mačem sve što bješe u njemu. Bilo je dvanaest tisuća onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena - sav Aj.
Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja.
Jošua 8,1-29.
Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. "
(Ezekijel 9,4-6)
Protiv Babilona
Koga stignu, probost će ga: koga uhvate, mačem će sasjeći; pred očima smrskat će im dojenčad, opljačkati kuće, silovati žene.
Izaija 13,16
Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo područje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu..
(2 Kraljevi 8,12)
Zaharija proriče zla, s posebnim osvrtom na "njihove žene":
U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose.
Kad je žena radoznala, dobar je pečat; a gdje je mnogo ruku, zaključavaj.
Kći je ocu potajna mora, briga za nju spavati mu ne da: u mladosti, strah da se neće udati, a kad se uda, da je muž ne zamrzi; dok je djevica, da je tko ne zavede i da ne zatrudni u kući očevoj, a u kući muževljoj da se ne razbludi, i kad je već žena, da ne bude nerotkinja. Ako ti je kći neposlušna, dobro je pazi da ne načini od tebe ruglo neprijateljima tvojim, priču gradsku i predmet svačijeg klevetanja i da te ne obeščasti u očima sviju.
"Ne zaustavljaj pogleda ni pred čijom ljepotom i ne sjedaj sa ženama. Jer iz odijela izlazi moljac, a od žena ženska zloća. Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo. "
Knjiga Sirahova 41,14
Žene II
Ne prepuštaj se posve ženi, da ona potpuno ne zavlada tobom. Ne približuj se bludnici, da ne padneš u zamke njezine. Ne druži se s pjevačicom, da te ne smete umijećem svojim. Ne upiri pogled u djevicu, da ne bi bio kažnjen zajedno s njom. Ne daj bludnici svoje duše, da ne izgubiš imetak svoj. Ne obziri se po gradskim ulicama i ne skitaj se pustim zakucima. Odvrati pogled svoj od ljupke žene i ne gledaj tuđu ljepotu. Mnoge već zavede ženina ljepota, koja želju raspaljuje kao vatru. Ne sjedaj nikad s udatom ženom i zajedno s njom ne pij vina, da ti srce ne podlegne njezinim dražima i da u strasti svojoj ne srneš u propast.
Knjiga Sirahova 31,2
Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim
zaslužuje hvalu.
Izreke 31,30
Deseta Božja zapovijed:
" Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga ! "
Žena je očito dio muškarčeva posjeda, uz volove, magarce i robove. Naravno, pravilo vrijedi ako je ispunjena Zapovijed br. 1: 'Vjeruj samo u Jahvu'. Ako ne, radi se o mrskim POGANIMA ==>> UBIJ IH, OKRADI, SILUJ IM ŽENE, OTMI IM MAGARCE I ROBOVE ...
Vrijednost žene po Levitskom zakonu
50,30
#27 " Jahve reče Mojsiju: ... neka ti je mjerilo: muškarca od 20 do 60 godina starosti procijeni 50 šekela u srebru, a žensku procijeni 30 šekela.
(20,10)
A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za muškarca 20 šekela, a za žensku 10 šekela.
(5,3)
Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muško pet šekela u srebru, a procjena za žensko tri šekela u srebru.
(15,10)
Bude li u starosti od šezdeset godina ili više, neka ti je procjena: za muškarca petnaest šekela, a za žensku deset šekela.
Kupnja žene za brak na Jahvin nagovor:
"
Potom mi Jahve reče: "Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa." Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek ječma, i rekoh joj: "Za mnogo dana ostat ćeš mi povučena, nećeš se odavati bludu ni podavati nikojem čovjeku, a ni ja neću k tebi prilaziti."
Knjiga Brojeva - popis stanovništva. Je li popis uzimao u obzir i žene?
(15) "Popiši Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više."
Nasljeđuju samo muškarci, a žene SAMO ako nema nikakvog muškog roda. Tako je pravedni Jahve naredio Mojsiju !
" Kad koji čovjek umre a ne imadne sina, prenesite njegovu baštinu na njegovu kćer. Ne imadne li ni kćeri, predajte baštinu njegovoj braći (sestrama ništa). Ako ne imadne ni braće, njegovu baštinu podajte braći njegova oca. Ako mu otac ne imadne braće, baštinu njegovu podajte najbližem rođaku njegova roda."
Samo muškarac može pokrenuti i dobiti razvod, i istjerati ženu iz SVOJE kuće.
Djevica koju netko siluje, mora se udati za njega.
Ako izgubi djevičanstvo prije braka, osuđuje se na kamenovanje na smrt. (o muškarcu i njegovom djevičanstvu nigdje niti spomena)
Ženinu zakletvu može poništiti otac, ili muž.
Udovicom se može (a ne mora) oženiti brat njenog umrlog supruga. Ženu se ne pita.
Knjiga Sirahova
"Mudre izreke"
Žene
Malena je svaka zloća prema zloći ženskoj: neka je snađe kob grešnička!
Ne daj se zavesti ljepotom ženskom i ne žudi za ženom.
Od žene je grijeh počeo i zbog nje svi umiremo.
Ako ne čini kao što joj pokažeš, otpusti je od sebe.
Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima.
Ženina je bludnost u njezinu drsku pogledu i poznaje se po njezinim trepavicama.
Kao žedan putnik, ona otvara usta i pije svaku vodu na koju naiđe i spušta se pred svakim kolcem i svakoj strijeli otvara tulac.
Žena prima svakog muža, premda je jedna djevojka od druge bolja.
Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima.
Propovjednik 12,4.
Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.
Propovjednik 7,26
Čuvajte se tih stranih, svadljivih, bijesnih, ljutih, preljubničkih, ogavnih žena. Pr.2,16-18, 5,3-5; 6,24-26; 7,5-27; 21,19; 22,14; 23,27-28; 25,24; 27,15; 30,20; 30,23
"Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma." Pr.11:22
"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reče Jahve Mojsiju, "zar se ne bi morala stidjeti sedam dana?
U Hramu je odio za žene najviše udaljen od oltara.
Izlazak
21,7 " KAD ČOVJEK PRODA SVOJU KĆER ZA ROPKINJU, neka se ona ne oslobađa kao i muški robovi."
Kćer kao nagrada za ratni pohod
Tada reče Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu." (13) Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlađeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju kćer Aksu za ženu. (14) Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje.
Mirijam i lepra
Mirijam i Aaron (Mojsijeva sestra i brat) kritiziraju Mojsija, jer je oženio strankinju (crnkinju), a ne Židovku, pa je time prekršio Zakon. Ali Svemogući Bog za kaznu zarazi Mirijam s užasnom leprom. Uočite da je kažnjena samo Mirijam, a ne i Aron, iako su oboje kritizirali Mojsija. Bog naprosto ne voli žene, zar ne?
Tužaljke
".... tako Jeruzalem postade među njima strašilo. "
U originalu ne stoji "strašilo" nego "žena u menstruaciji" - biblijski prevoditelji (cenzura) na djelu.
Majka/kćer bi radije Ivanovu glavu na pladnju nego pola kraljevstva
Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!" I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!" I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
