Predavanje Richard Dawkinsa

Oni "koji ne znaju ništa", oni "koji znaju sve" i zagovornici da "nema sukoba".

The "know-nothings", the "know-alls", and the "no-contests"

--------------------------------------------------------------------------------
Predavanje Richard Dawkinsa iz Nullifidiana (Pros. 94)
--------------------------------------------------------------------------------

Richard Dawkins, poznat po svojim knjigama o evoluciji, raspravlja s nadbiskupom Yorka, dr John Habgood-om, o postojanju Boga na znanstvenoj smotri u Edinburu prošlog Uskrsa. [Uskrs '92.] - ovdje je prikazan njegov sažetak argumentacije.
--------------------------------------------------------------------------------
Religiozni ljudi dijele se u tri glavne skupine kad su suočeni sa znanošću. Nazvat ću ih oni "koji ne znaju ništa", oni "koji znaju sve" i zagovornici da "nema sukoba". Čini mi se da dr. Ivan Habgood, nadbiskup Yorka, zasigurno pripada u treću skupinu, pa ću započeti s njima.

Zagovornici da "nema sukoba sa znanošću" su s pravom pomireni sa činjenicom da se religija ne može boriti sa znanošću na njezinu terenu. Ali oni misle da nema rivalstva između znanosti i religije, jer se one bave potpuno drugačijim stvarima. Biblijska priča o postanku Svijeta (podrijetlu života, raznolikosti vrsta, podrijetlu čovjeka) -- sve te stvari su sada dokazane kao pogrešne.

Oni od "nema sukoba" nemaju s time problema: gledaju na to kao krajnje naivno pitanje, skoro kao pitanje lošeg ukusa, zapitati se o nekoj biblijskoj priči: "Je li ona istinita?" Istinita? govore, Istinita? Naravno da nije istinita u nekom sirovo dosljednom smislu. Znanost i religija se ne natječu oko istog teritorija. Oni se bave potpuno drugačijima stvarima. One su podjednako istinite, ali svaka na svoj različiti način.

Omiljena i krajnje besmislena fraza im je "religiozna dimenzija". Naći ćemo je u navodima poput: "Znanost je sasvim u redu što se toga tiče, ali ona ispušta "religioznu dimenziju".

Oni "koji ne znaju ništa", ili fundamentalisti (doslovno vjerovanje u Sveto pismo), na neki način su pošteniji. Oni su povijesno dosljedni. Oni prepoznaju da je sve donedavno jedna od glavnih funkcija religije bila znanstvena: objašnjenje postojanja, univerzuma, života. Povijesno, većina religija je imala ili čak bila, kozmologija i biologija. Čini mi se da i danas, ako zamolite ljude da opravdaju svoje vjerovanje u Boga, glavni razlog bi bio znanstveni. Većina ljudi, pretpostavljam, misli da im treba Bog za objasniti postojanje svijeta, a posebno postojanje života. Oni su u krivu, ali naš edukacijski sustav je takav da mnogi ljudi to ne znaju.
Oni su također dosljedni povijesti, jer ne možete izbjeći znanstvenim implikacijama religije. Univerzum s Bogom bi bio sasvim drugačiji od univerzuma bez Njega. Fizika ili biologija, gdje postoji Bog, mora izgledati drugačije. Tako da je većina osnovnih religijskih tvrdnji u biti znanstvena. Religija je znanstvena hipoteza.

Ponekad sam optužen za arogantnu netoleranciju u mom tretmanu kreacionista. Naravno, arogancija je antipatična osobina, i nikako ne bih htio da me smatraju općenito arogantnim. Ali postoje granice! Da dobijete ideju kako izgleda biti profesionalni student evolucije, kojega su zamolili da ozbiljno debatira s kreacionistima, čini mi se poštenom sljedeća usporedba. Zamislite da ste klasični znanstvenik koji je proveo cijeli svoj životni vijek studirajući rimsku povijest u svim njezinim bogatim detaljima. I sada dolazi netko sa stupnjem pomorskog inženjera ili poznavanjem srednjovjekovne muzikologije i pokušava raspravljati o tome da Rimljani nikada nisu postojali. Ne biste li teško mogli obuzdati svoje nestrpljenje? I ne bi li to pomalo izgledalo kao arogancija?

Moja treća skupina, onih "koji znaju sve" (neljubazno sam ih tako nazvao zbog toga što mi njihovo ponašanje izgleda snishodljivo, s visine, patronizirajuće), smatra da je religija dobra za ljude, valjda povoljna za zajednicu općenito. Dobra, jer ih možda tješi u smrti ili teškom gubitku, možda jer im daje moralni kod.

Jesu li ili nisu stvarna vjerovanja religija istinita, to im nije bitno. "Možda Boga niti nema: mi obrazovani ljudi znamo kako je malo dokaza za tako nešto, a pogotovo za ideje poput djevičanskog porođenja ili Uskrsnuća. Međutim, neobrazovano mnoštvo treba Boga za uzdržati se od nepodopština ili za utjehu u teškim trenucima. Sitnica oko toga da Bog vjerojatno ne postoji, može se zasigurno maknuti u stranu u interesu većeg društvenog dobra." Ne trebam reći ništa više o onima "koji sve znaju" jer oni niti ne tvrde da imaju štogod čime bi pridonosili znanstvenoj istini.

Je li bog Superstring?

Sada ću se vratiti na one "nema sukoba". Argument kojega se drže je zacijelo dostojan ozbiljnog ispitivanja, ali mislim da ćemo ubrzo pronaći kako ima nešto više vrijednosti od onih iz drugih skupina.

"Bog nije starac s bijelom bradom na nebu". Dobro, što je onda Bog? A sada dolazi na red izvrtanje riječi, raznoliko mijenjanje značenja. "Bog nije tamo negdje, On je u svima nama." Bog je temelj našega bitka." "Bog je esencija života." "Bog je univerzum." "Zar ne vjerujete u svemir?" "Naravno da vjerujem." "Onda vjerujete u Boga." "Bog je ljubav, zar ne vjerujete u ljubav?" "Da? Onda vjerujete u Boga."

Suvremeni fizičari zvuče ponekad malo tajnovito kada razmatraju pitanja poput: zašto se zbio veliki prasak, kada je to bilo, zašto su to zakoni fizike, a ne neki drugi zakoni, zašto svijet uopće postoji, i tako dalje. Ponekad se fizičari mogu poslužiti izrekom da postoji unutarnje jezgro misterije koje ne shvaćamo, i možda nikada niti nećemo shvatiti; i onda mogu reći da je to unutarnje jezgro misterije drugi naziv za Boga. Ili Stephen Hawkingsovim riječima, ako razumijemo te stvari, možda ćemo "spoznati um Boga."


Nesporazum je u tome da Bog u ovom sofisticiranom, fizikalnom smislu nema nikakve sličnosti s biblijskim Bogom ili bilo koje druge religije. Ako fizičar kaže da je Bog drugi naziv za Plankovu konstantu, ili da je Bog superstring, trebali bi to uzeti kao živopisan metaforički način za reći da je priroda superstringa ili vrijednosti Plankove konstante duboka misterija. Očigledno nema niti najmanju povezanost s bićem koje je kadar opraštati grijehe, bićem koje može saslušati molitve, koje brine oko toga da li ili ne Sabath započinje u 5 ili 6 sati, nosite li veo ili pokazujete dio ruke; i baš nikakvu vezu s bićem koje može nametati smrtnu kaznu svome Sinu da otkupi grijehe svijeta prije i nakon što je bio rođen.

Mitska Biblija

Isto vrijedi za pokušaje identificiranja velikog praska suvremene kozmologije sa mitom iz Postanka. Postoji tek sasvim nebitna sličnost između usavršene predodžbe suvremene fizike, i kreacijskog mita Babilonaca i Židova koje smo naslijedili.

Što oni od "nema sukoba" kažu o tim dijelovima svetoga pisma i religijskog nauka, koji su nekoć-davno bili neupitne vjerske i znanstvene istine; o stvaranju svijeta, o stvaranju života, raznoraznim čudesima Staroga i Novoga zavjeta, preživljavanju nakon smrti, djevičanskom rođenju? Te priče su postale, u rukama onih "nema sukoba", ništa doli moralnih bajki, identičnih Ezopovim basnama ili bajkama Hans Kristijana Andersena. To je sasvim u redu, ali iritira da oni skoro nikad ne priznaju da upravo to čine.

Na primjer, nedavno sam čuo bivšeg glavnog rabina, Sir Immanuel Jacobovitsa, kako govori o zlu rasizma. Rasizam je zlo, i zavrjeđuje bolju protivnu argumentaciju od one koju je pružio. Adam i Eva, kaže, bili su preci ljudske vrste. Stoga, sva ljudska bića pripadaju jednoj rasi, ljudskoj rasi.

Što napraviti s jednim takvim argumentom? Glavni rabin je obrazovan čovjek, on očigledno ne vjeruje u Adama i Evu, pa na što je mislio kada je to rekao?

Mora da je Adama i Evu koristio kao bajku, kao što bi netko mogao upotrebljavati pripovijetku o Pepeljuzi ili Crvenkapici za prikazati neku visokovrijednu moralnu prodiku.

Imam utisak da su klerici tako navikli tretirati biblijske priče kao bajke, da su zaboravili razliku između činjenica i mašte. Poput ljudi koji, kad važna osoba premine u kakvoj sapunici, šalju pisma sućuti.

Nasljeđivanje vjeroispovijesti
Kao darvinistu, nešto me posebno čudi kad pogledam na religiju. Religija pokazuje uzorak nasljeđivanja koji smatram sličnim genetskom nasljeđivanju. Golema većina ljudi je vjerna jednoj specijalnoj vjeroispovijesti. Postoje na stotine različitih vjerskih sekti, a svaka religiozna osoba vjerna je samo jednoj od njih.

Od svih sekti svijeta, uočavamo tajanstvenu slučajnost: pretežita većina nekako bira upravo onu svojih roditelja. Ne sektu koja ima najbolje dokaze u svoju korist, najveća čudesa, najpošteniji moralni kod, najljepše katedrale, najšarenije obojena stakla, najbolju glazbu: kada se radi o odabiru sa švedskog stola raspoloživih religija, njihove potencijalne vrline izgleda da nimalo ne vrijede, u usporedbi s pitanjem nasljeđivanja.

To je nesumnjiva činjenica; nitko to ne može ozbiljno poreći. Ipak ljudi koji su sasvim svjesni te proizvoljne prirode svoga vjerskog naslijeđa, nekako uspijevaju nastavljati vjerovati svojim religijama, često s takvim fanatizmom, da su doslovce pripravni ubijati one koji slijede neku drugu religiju.

Istine o svemiru su istinite posvuda u svemiru. One se ne razlikuju u Pakistanu, Afganistanu, Poljskoj ili Norveškoj. Ipak, očito smo spremni prihvatiti da religija koju primamo kao djeca bude stvar slučajnosti geografskog položaja gdje smo rođeni.

Ako pitate ljude zašto su uvjereni u istinitost svoje vjeroispovijesti, neće se pozivati na nasljeđivanje od roditelja. Shvaćeno tako, zvuči suviše očigledno glupo. Niti se pozivaju na dokaze. Nema ih, i danas oni bolje obrazovani to priznaju. Ne. Oni se pozivaju na vjeru. Vjerovanje je veliko opravdanje, veliko izvlačenje za izbjegnuti potrebu mišljenja i procjenjivanja dokaza. Vjera je vjerovanje usprkos, ili čak valjda uslijed, nedostatka dokaza. Najgora stvar je da mi ostali to moramo poštivati, baviti se time okolišno, u rukavicama.

Ako mesar ne ispunjava zakonske propise glede okrutnosti prema životinjama, s pravom se progoni i kažnjava. Ali ako se žali da njegovi okrutni postupci potiču iz zapovjedi njegova religijskog uvjerenja, apologetski se povlačimo i puštamo ga na miru. Bilo koja druga pozicija koju netko preuzme, zahtijeva obranu racionalnim argumentima. Vjeri se dozvoljava da se ne mora argumentirano opravdavati. Vjera se mora poštivati; a ako je ne poštujete, optužuju vas da kršite ljudska prava.

Čak i oni bez vjere izloženi su ispiranju mozga da poštuju tuđu vjeru. Kada tzv. vođe muslimanske zajednice idu na radio i zagovaraju ubijanje Salman Rushdija, jasno potiču na ubojstvo - nedjelo za koje bi inače bili progonjeni i vjerojatno bili strpani u zatvor. Ali jesu li uhićeni? Nisu - zbog toga što naše sekularno društvo "poštuje" njihovu vjeru, i simpatizira s njihovom dubokom "povredom" i "uvredom".

E pa ja ne. Poštivat ću vaše poglede ako ih možete opravdati, ali ako opravdavate svoja uvjerenja samo tako što kažete da u njih vjerujete, ja ih neću poštivati.

Nevjerojatnosti
Želim se na kraju predavanja vratiti znanosti. Često se govori, većim dijelom kod onih "nema sukoba religije sa znanošću", da premda nema pozitivna dokaza u korist postojanja Boga, nema niti dokaza protiv njegova postojanja. Zato je najbolje držati otvoren um i biti agnostik.

Na prvi pogled to izgleda kao nepobitni stav, barem u blagom slučaju Paskalove oklade. Ali nakon malo razmišljanja pokazuje se kao izvlačenje, jer bi se isto moglo reći za Djeda Božićnjaka i Zubić vilu. Može biti da postoji vila u dnu vrta. Nema dokaza za to, ali ne možete dokazati da ih nema. Zar ne bismo svi trebali biti agnostici u odnosu na vile i vilenjake?

Problem s agnostičkim argumentom je taj da se on može primijeniti na bilo što. Postoji beskonačan broj hipotetskih vjerovanja za koja bismo mogli reći da ih nije moguće pozitivno dokazati kao neispravne. U cjelini, ljudi ne vjeruju u većinu njih, poput vila, jednoroga, zmajeva, Djeda Božićnjaka, i tako dalje. Ali u cjelini, oni vjeruju u Boga stvoritelja, zajedno sa cjelokupnom prtljagom koja ide uz religiju njihovih roditelja.

Pretpostavljam da je razlog taj da većina ljudi, premda ne pripada strani "onh koji ne znaju ima li Boga ili nema", ipak ima neki osjećaj da Darwinova evolucija nije dovoljno sveobuhvatna da bi objasnila sve o životu. Sve što mogu reći kao biolog je da taj osjećaj postupno sve više nestaje kako čitate i proučavate ono što je poznato o životu i evoluciji.

Želim dodati još nešto. Što je vaše razumijevanje značaja evolucije veće, tim više ste gurnuti podalje od agnostičkog stava prema ateističkom. Složenije, statistički nevjerojatnije stvari su po svojoj prirodi teže za objasniti nego jednostavne, statistički vjerojatnije stvari.

Ljepota Darwinove teorije evolucije jest u tome da objašnjava kako su složene, teško shvatljive stvari mogle nastajati u uvjerljivim koracima, od jednostavnih, lako shvatljivih početaka. Naša objašnjenja započinjemo od krajnje jednostavnih početaka: čisti vodik i goleme količine energije. Naša znanstvena, darvinistička tumačenja vode nas kroz slijed dobro razumljivih koraka do sve spektakularnije ljepote i složenosti života.

Alternativna pretpostavka, da je sve započeo natprirodni Tvorac, nije samo suvišna, nego i vrlo nevjerojatna. Ona je u koliziji sa samim argumentom koji je predložen njoj u prilog. To je zbog toga što je Bog, dostojan svog imena, morao imati kolosalnu inteligenciju, super-um, entitet iznimno niske vjerojatnosti postojanja - doista vrlo nevjerojatan.

Čak i kad bi postuliranje takva entiteta išta objasnilo (a to nam nije potrebno), to još uvijek ne bi pomoglo jer stvara još veću misteriju nego što je rješava.

Znanost nam pruža objašnjenje kako složeno (komplicirano) nastaje iz jednostavnog. Pretpostavka Boga ne pruža vrijedno objašnjenje za bilo što, jer jednostavno postulira ono što pokušavamo objasniti. Ona postulira kompleksno kao objašnjenje, i ostaje na tome. Mi ne možemo dokazati da nema Boga, ali možemo sa sigurnošću zaključiti da je doista vrlo, vrlo nevjerojatan.

To je bilo predavanje Richard Dawkinsa iz Nullifidiana (Pros. 94.)

--------------------------------------------------------------------------------
Citat iz popularne knjige: Deluzija Bogom
R. Dawkinsa, od nobelovca fizičara (ateist naravno) Steven Weinberga:
--------------------------------------------------------------------------------
Neki ljudi imaju poglede na Boga koji su tako općeniti i fleksibilni, da je neizbježno da ga nalaze gdje god ga traže. Netko reče 'Bog je vrhunski' ili 'Bog je naša uzvišena priroda' ili 'Bog je univerzum'. Naravno, kao i bilo kojoj drugoj riječi, i riječi Bog se može dati koje značenje koje želite. Ako želite reći da je 'Bog energija', onda možete naći Boga u gomili ugljena.

Napori apologeta da pronađu stvarno uglednog suvremenog znanstvenika koji je religiozan, poprimaju razmjere očaja, proizvodeći zvuk struganja po dnu bačve gdje svojim noktima grebu dokaze.

Jedini website koji sam mogao naći da je tvrdio navođenje popisa 'Nobelovaca kršćanskih znanstvenika' naveo je 6 od ukupno nekoliko stotina znanstvenika dobitnika Nobelove nagrade.

Od tih 6, ispalo je da 4 uopće nisu dobili tu nagradu, a barem jedan, za kojega sigurno znam, je ne-vjernik koji pohađa misu isključivo iz društvenih razloga. Sustavnija studija od Benjamin Beit-Hallahmi 'našla je da među nobelovcima u znanosti, kao i u književnosti, postoji izraziti stupanj ne-religioznosti, kada se usporedi s populacijom iz koje su došli'.
R.D.
--------------------------------------------------------------------------------
Zašto bi nas "Bog" stvorio nesavršene?

Sam Harris
"Letter to a Christian Nation"


Prijevod knjige: Pismo kršćanskoj naciji
--------------------------------------------------------------------------------
Istina je da nitko ne zna kako je ili zašto svemir nastao. Nije jasno možemo li uopće i govoriti o stvaranju svemira, uzimajući u obzir da takav događaj može biti shvaćen samo s obzirom na vrijeme, a tu govorimo o rođenju samog prostorvremena.

Svaka intelektualno poštena osoba priznat će da ne zna zašto svemir postoji. Znanstvenici, naravno, odmah priznaju svoje neznanje po tom pitanju. Religiozni vjernici ne. Jedna od veličanstvenih ironija religijskoga govora može se cijeniti po učestalosti kojom ljudi vjere uzdižu sebe zbog svoje poniznosti dok osuđuju znanstvenike i ostale nevjernike zbog njihove intelektualne arogancije.

A zapravo, ako bi koga trebalo suditi zbog arogancije, onda je to religijski vjernik koji vjeruje: stvoritelj svemira zanima se za mene, voli me i nagradit će me poslije moje smrti; moja sadašnja vjerovanja, uzeta iz Biblije, ostat će kao najbolji iskaz istine do kraja svijeta; svi oni koji se ne slažu sa mnom, provest će vječnost u paklu...

Prosječni kršćanin u prosječnoj crkvi slušajući prosječnu nedjeljnu misu dosegnuo je razinu arogancije jednostavno nezamislivu u znanstvenoj raspravi - a bilo je, istini za volju, nekih posebno arogantnih znanstvenika.

Više od 99 posto vrsta koje su ikad hodale, letjele ili gmizale po ovoj zemlji, izumrle su. Sama ta činjenica isključuje inteligentni dizajn. Kada gledamo prirodni svijet, vidimo iznimnu složenost, ali ne vidimo optimalni dizajn. Vidimo bogatstvo, vraćanje i nepotrebne komplikacije; vidimo zbunjujuće nedjelotvornosti koje završavaju u patnji i smrti. Vidimo ptice koje ne mogu letjeti i zmije s karlicama.

Vidimo vrste riba, daždevnjaka i rakova koji imaju nefunkcionalne oči jer su se nastavili razvijati u mraku tijekom milijuna godina. Vidimo kitove kojima izrastu zubi u vrijeme razvoja fetusa, samo da bi ih kao odrasli apsorbirali. Takva bića našeg svijeta krajnje su zagonetne prirode ako je Bog stvorio sve vrste života na Zemlji “inteligentno”, no postojanje nijednog od tih bića ne zbunjuje kad se na njih gleda očima evolucije.

Biolog J. B. S. Haldane navodno je bio rekao da ako postoji, Bog gaji “neobičnu nježnost prema kukcima opnokrilcima”. Čovjek bi očekivao da će zapažanje tako razarajuće poput ovoga zatvoriti knjigu o stvaranju za sva vremena. Istina je da premda sada postoji oko 350.000 poznatih vrsta kukaca opnokrilaca, poput žohara, Bog, čini se, pokazuje još veću ljubav prema virusima.

Biolozi procjenjuju da postoji najmanje deset sojeva virusa za svaku vrstu životinja na zemlji. Mnogi su virusi dobroćudni, naravno, a neki stari virusi mogli su igrati važnu ulogu u pojavljivanju kompleksnih organizama. No, virusi su skloni tome da iskoriste organizme poput tebe i mene kao svoje posuđene genitalije.

Mnogi od njih napadaju naše stanice samo da bi ih razorili, razarajući usput i nas - strašno, bez milosti, bezdušno. Viruse poput HIV-a, kao i širok spektar bakterija, možemo vidjeti kako se razvijaju točno pred našim nosom, razvijajući otpor na antivirusne i antibiotske lijekove na našu štetu. Evolucija, međutim, i predviđa i objašnjava te činjenice; Knjiga Postanka to ne čini. Kako zamišljate da vjera nudi najbolju procjenu tih stvarnosti ili da sugerira dublji, milosrdan razlog sveznajućeg bića?

Naša vlastita tijela potvrđuju mušičavost i nesposobnost stvoritelja. Kao embriji, imamo repove, škrge i cijeli kaput majmunskog krzna. Srećom, većina nas izgubi te očaravajuće dodatke prije rođenja. Taj čudan slijed morfologije bez muke je protumačen evolucijskim i genetičkim terminima, no potpuna je tajna ako smo proizvod inteligentnog dizajna. Muškarci imaju mokraćovod koji ide ravno kroz prostatu.

Prostata ima tendenciju povećanja tijekom života. U skladu s tim, većina muškaraca starijih od 60 godina može svjedočiti da u najmanju ruku jedan dizajn na Božjoj zelenoj zemlji teško da je poželjan. Ženska zdjelica nije tako inteligentno dizajnirana kao što bi mogla biti da pomogne u čudu rođenja. Zbog toga svake godine stotine tisuća žena podnosi produženi i komplicirani porod koji završava kao kila poznata kao porođajna fistula.

Žene u svijetu u razvoju, koje pate od takvog stanja, postaju nesposobne da zadrže mokraću, a njihovi muževi ih često napuštaju i protjerane su iz svojih zajednica. Populacijski fond Ujedinjenih naroda procjenjuje da više od dva milijuna žena živi danas s fistulom. No, fistula se liječi jednostavnim kiruškim zahvatom, a ne molitvom.

Dok mnogi vjernici izgledaju uvjereni da molitva može izliječiti mnoge bolesti (usprkos onome što pokazuju najbolja znanstvena istraživanja), čudno je da se uvijek vjeruje da molitva pomaže za bolesti i ozljede koje se same iscjeljuju. Nitko, na primjer, ne očekuje da će amputiranom ponovno izrasti ud koji nedostaje. Zašto ne? Kod salamandera se to događa rutinski, pretpostavljamo bez molitve. Ako Bog odgovara na molitve - ikada - zašto ne bi povremeno iscijelio amputiranog?

Primjeri neinteligentnog dizajna u prirodi su tako brojni da bi se cijela knjiga mogla napisati jednostavno nabrajanjem. Ja ću sebi dopustiti samo još jedan primjer. Ljudski dišni i probavni trakt dijele malu cijev uz ždrijelo. Samo u Sjedinjenim Državama taj “inteligentni” dizajn dopremi svake godine desetke tisuća djece na hitnu pomoć. Njih nekoliko stotina se uguši. Mnogi drugi poslije pate od nepopravljive ozljede mozga.

Kojem milosrdnom razlogu to služi? Naravno, možemo smisliti neku milosrdnu svrhu: možda roditelji te djece trebaju dobiti kakvu lekciju, možda je Bog pripremio specijalnu nagradu na nebu za svako dijete koje se uguši poklopcem na bočici. Problem je, naravno, što se takva zamišljanja mogu povezati s bilo čime u svijetu. Koja se strašna nezgoda ne može tumačiti na taj način? I zašto bismo uopće razmišljali na takav način? Zar je imalo moralno misliti na takav način?
--------------------------------------------------------------------------------
Šašavi dokazi o postojanju Boga

Pretražujući internet, Dawkins je naišao na »krajnje komičan popis s više od 300 dokaza o postojanju Boga«. Citirao je »šest potpuno šašavih«:

1. Argument nepotpunog uništenja: Zrakoplov se srušio, pri čemu je poginulo 143 putnika i članovi posade. No, jedno je dijete "čudesno" preživjelo, »samo« s opekotinama trećeg stupnja. Dakle, Bog postoji.

2. Argument mogućih svjetova: Da su stvari bile drukčije, bile bi drukčije. To bi bilo loše. Dakle, Bog postoji.

3. Argument gole volje: Vjerujem u Boga! Vjerujem u Boga! Vjerujem, vjerujem, vjerujem. Vjerujem u Boga! Dakle, Bog postoji.

4. Argument nevjerovanja: Većina ljudi u svijetu ne vjeruje u kršćanstvo. Upravo je to Sotona htio. Dakle, Bog postoji.

5. Argument prekogrobnog iskustva: Osoba X umrla je kao ateist. Ona sad shvaća da je pogriješila. Dakle, Bog postoji.

6. Argument emocionalne ucjene: Bog te voli. Žrtvovao je svoje sina jedinorođenca. Njegovoj Majci je prepuklo srce od tuge. Kako možeš biti toliko bezosjećajan da ne vjeruješ u njega? Dakle, Bog postoji.

Znanstvenik u laboratoriju nije samo tehničar, on je također dijete suočeno s fenomenom prirode, koji ga zadivljuje kao da je bajka.
Život nije težak ni za koga od nas. Ali što s tim? Moramo biti ustrajni i iznad svega vjerovati u sebe. Moramo vjerovati da smo nadareni za nešto i da se to može postići.
Ničega se ne treba plašiti u životu. Samo treba razumjeti.
Ne bavite se onime što je učinjeno, već onime što je ostalo da se učini.
(Moj suprug) Pierre nije pripadao nikakvoj religiji, a ja nisam prakticirala niti jednu.
[Maria Sklodowska Curie]