Čuvajte sjećanja na Mene!
Sve što imamo o "povijesnom" Isusu napisao je samo jedan jedini poganski grčki nepoznati autor u spisu mnogo kasnije nazvanu "po Marku" od kojega su druga tri Grka (Luka, Ivo i Mate) prepisivala i prepravljala, izmišljajući svoje teološke dodatke, jedan naraštaj kasnije i prostorno daleko od navodnih veličanstvenih događanja oko Isusa.
Lik Bog_O_Isus zapovijeda da se sjećanja na Njegove riječi i djela pobožno čuvaju, štuju i detaljno zapamte. Kako to da kršćani nisu upamtili najvažnije datume njegova 33. god. duga zemaljska života?
Luka 22,19
Onda uze kruh, zahvali, prelomi ga i dade im ga govoreći: "Ovo je tijelo moje, koje se daje za vas. Ovo činite na moju uspomenu!" - Ivan Šarić
"Ovo činite meni na spomen." - Jeruzalemska Biblija
"Činite ovako u sjećanje na mene." - Tomislav Dretar
"ovo činite za moj spomen." - Daničić-Karadžić
Očigledno nisu imali što upamtiti, jer lika nije niti bilo na ovoj Zemlji. Elemente priče su uzimali iz Stara zavjeta.
Stoga ne čudi da sve više modernih povjesničara dovodi u pitanje samo postojanje nekoga realnoga lika iza fantastičnih opisa Isusa Krista Nazarećanina.
Nadobudni kršćanski teolog-apologet Bishop plasira:
"41 razlog radi kojih su znalci - ono baš 100% sigurni - da je novozavjetni Isus Krist Nazarećanin postojao!"
(Christian apologist James Bishop’s “41 Reasons Why
Scholars Know Jesus Really Existed.”)
DR. RICHARD CARRIER
(OHJ = znanstveno verificirana knjiga od 700 str.: "O povijesnosti Isusa Krista", od Dr. Richard Carriera)
1. "Ništa kontra Isusa"
"Kad bi Isus Krist doista bio nepostojeći lik povijesti, očekivalo bi se da će neka anti-kršćanska skupina to razglasiti."
To bi bilo OK da se govori o 20. stoljeću. No, nažalost, svi zapisi onoga što se događalo u kršćanskoj povijesti između Pavla i ranog drugog stoljeća su nestali.
Nema ih. Nula. Znači ne znamo što su kritičari kršćanstva govorili pedeset do osamdeset godina.
Budući da znamo da su zapisi izgubljeni (mi čak nemamo reference na njih), ne možemo graditi argumente na onome što nije u njima. Da su kršćani sačuvali svoje zapise za tih pola stoljeća, apologet bi mogao biti u boljoj situaciji. Ali jao, nisu. Možemo se samo pitati zašto. Prve kršćanske kritičare čujemo tek od sredine drugog stoljeća, gotovo stotinu godina poslije Pavla. I oni poznaju samo kršćansku izmišljenu priču iz evanđelja. Do tada više nije bilo načina da bi mogli utvrditi da je Isus izmišljen.
Ne samo da nemamo nikakav razlog "očekivati da će neka anti-kršćanska skupina" spominjati da je Isus bio konstruiran, već zapravo imamo spomene kršćana koji nisu vjerovali da je Isus bio povijesna osoba, koji pokazuju da su kršćani vrlo uporno pokušali uništiti takve dokaze (Uzašašće Izaije, npr. OHJ, stih 3.1, uništavajući sve zapise o sekti koja je napadnuta u 2. Petrovoj, npr. OHJ, str. 351-53; proglašavajući sve kršćane koji dovode u sumnju povijesnost Evanđelja - prokletima, npr. OHJ, stih 8.6, itd.). Što ne samo da nam govori da imaju nešto za skrivati nego da su to aktivno i žestoko skrivali (npr. OHJ, str. 301-05).
Apologet također naivno navodi Talmud, i očito nije svjestan da su talmudski Židovi znali samo o kršćanskoj sekti koja je poučavala da je neki Ješu umro sto godina prije Poncija Pilata (i to kamenovanjem, ali u Lidi, a ne Jeruzalemu). (OHJ, poglavlje 8.1).
2. "Znalci znaju da je Isus postojao".
Znalci zasad izjavljuju da "ne vide razloga za snažno negiranje da netko izdaleka sličan liku iz NZ ne bi mogao postojati". Ali na temelju čega? Dokazi su pušiona. Mislim, prava pušiona.
Odakle tolika sigurnost nekim "znalcima" da tvrde takve apsurdne vrištave stvari poput: "ukupni dokazi su toliko nadmoćni, apsolutni da bi se samo najplići intelektualac usudio negirati Isusovo postojanje" (Paul Maier)?
To je razlog za vrlo duboku sumnju (OHJ, str. 21-26).
Dakle, sada kada je objavljena knjiga ugledne akademske kuće biblijskih studija, koja je stavila pod pitanje taj površni "konsenzus" i utvrđeno je da je car gol, vrijeme je za preispitivanje tih "dokaza" i da se zaustavi puko ponavljanje onoga što su prošli "znalci" hiperbolički ponavljali. Tvrdnja da Isus nije postojao je sada "na stolu povijesne znanosti". I ima barem 7 kvalificiranih stručnjaka koji priznaju da je Isusova povijesnost neizvjesna (2018.). Čak je i poznati biblijski znalac Philip Davies rekao: "priznanje da [Isusovo] postojanje nije potpuno sigurno bi gurnulo istraživanja o Isusu prema akademskom ugledu".
3. "Isusovo raspeće povijesno je sigurna činjenica"
Apologet Bishop to temelji na svojoj tvrdnji da "postoje mnogi neovisni izvori koji potvrđuju Isusovo raspeće". Ta tvrdnja je lažljiva. Kršćanski apologeti brkaju riječ "neovisno" riječju "razno". Stotinu različitih izvora potvrđuje postojanje Herkula. Ali oni nisu neovisni izvori. Svi oni proizlaze, izravno ili neizravno, iz jednog te istog kopiranog izvora, jednog mita o Herkulu. Koji nikad nije postojao. Postoji samo jedan spis za navodnu Isusovu "povijesnost": Evanđelje po Marku. Svi drugi izvori koji spominju raspeće Isusa kao događaja u povijesti Zemlje proizlaze iz opisa u Marku, bilo izravno (npr. Matej, Luka, Ivan, Celsus, Justin, itd.) Ili posredno, budući da kršćani jednostavno ponavljaju iste tvrdnje u tim evanđeljima, koja sve uljepšavaju i stoga proizlaze iz tog istog evanđelja po Marku, a njihovi kritičari jednostavno su im vjerovali jer su mislili da bi bilo previše apsurdno da bi to izmislili, i stoga jer nije bilo moguće provjeriti njihovu tvrdnju.
Kada Pavao spominje Isusovo raspeće, on nikada ne stavlja taj događaj na Zemlju. Zapravo, čini se da čak ni ne zna da se uopće dogodio u rukama Rimljana ili Židova, nego to čine "demonske sile zla" (OHJ, 11.4, 11.7-8), baš kao što je izvorno rečeno u kršćanskom evanđelju poznatom kao Uzašašće Izaijino (OHJ, stih 3.1). Dakle, čak i ako su stvarno spomenuli Isusa (a to je zapravo dvojbeno: OHJ, sv. 8.9-10), Tacit i Josip Flavij samo ponavljaju ono što su kršćani (ili njihovi informanti) mnogo kasnije ponavljali, a ti kršćani jednostavno ponavljaju ono što im piše u njihovim evanđeljima, a evanđelja tek ponavljaju priču koja se prvi put pojavila na samo jednom mjestu: "po Marku". To nije nezavisan dokaz. Beskorisno je.
Imajte na umu da apologeti naivno navode Talmud. Po talmudskom zapisu, Isus je kamenovan, a ne ubijen raspećem. Bio je "obješen" samo na način propisan zakonom Tore: u židovskom zakonu truplo svih pogubljenih osuđenika uvijek je trebalo objesiti za javni prikaz do zalaska Sunca. Znatno, ako to shvatite kao raspeće (i mogli biste), sada morate priznati da je to možda bila i jedina smrt za koju je Pavao znao i tako više ne možemo tvrditi da se Pavao poziva na rimsku egzekuciju. Mogao se odnositi i na kozmičku, prikazanu u Uzašašću Izaije. Ne možemo sigurno reći.
Naš jedini izvor koji nam to pokušava reći je Marko.
Čisto književno djelo čarobnih mitologija (OHJ, 10.4).
To znači da raspeće Isusovo nije bolje dokazano od mitskih djela Herkula.
To je problem. Ne mislite li?
4. evanđelja
"Ovo bi zapravo trebalo računati kao četiri razloga za prihvaćanje Isusova postojanja, jer je svako evanđelje neovisna priča o njegovu životu."
Ne, nije. Vidi gore. Svako evanđelje je samo ukrašena redakcija Markovoga. Čak i Ivanovo (OHJ, 10.7).
Bishop čak pada u Ehrmanovu smiješnu fabrikaciju o nekoliko izvora (Q...) koji ne postoje i nisu ni vjerodostojni za predložiti. Ali ne moram više udarati tog mrtvog konja od teze.
5. "Smrti učenika".
Nema pouzdanih izvora za smrti učenika. Imamo, u najmanju ruku, neke smiješne i kasne legende koje se temelje na izvorima koji se ne mogu identificirati. Ne znamo zašto niti kada su umrli. Niti za što su umrli. Cijeli ovaj argument je stoga gluparija uzduž i poprijeko.
6. "Pristup minimalnim činjenicama"
Ovo je duplić. Samo ponavlja stavke 2 i 3. Dvostruko brojanje dokaza je zabluda. Ali to je još gore jer se ovdje Bishop oslanja na Habermasa, koji mu laže.
7. "Vjerovanje"
Prema kojemu znači evanđeoske kerigme objavljene u Pavlovim "pismima". Niti jedno od njih nikada nije spomenulo Isusa ikada na zemlji. Oooops.
Zapravo, pisma očigledno izostavljaju svako spominjanje Isusa ikada na zemlji (OHJ, 11.4). Na primjer, prema 1. Korinćanima 15, prvi je put ikad vidio Isusa nakon njegova uskrsnuća. A to je bilo u snovima i vizijama (Galaćanima 1). Potvrđujući Rimljanima 10: 14-17, koji kažu da Isus nikada nije govorio nikome osim apostolima (OHJ, 554). Što znači, Otkrivenjem (1 Kor 9,1).
Svakako ispada da, s obzirom na Pavla i njegovu vjeru, Isus nikad nije imao službu na Zemlji.
8. "Kratak vremenski razmak između događaja Isusova života i kad su napisani u obliku evanđelja".
"Roswell"
Jedna jedina riječ koja opovrgava iznesenu tezu?
(kao primjer brzog nastanka mita nakon "događaja").
Činjenica je da divlje legende rastu i vrlo brzo stječu poklonike. Čak i pred uvjerljivim pobijanjima! Dakle, nema u tome argumenata. Ne manje važno jer se evanđelja pojavljuju tek četrdeset godina poslije "činjenice", a zatim gotovo prosječni životni vijek nema ničega (OHJ, str. 148-52). Što nije brzo. Uopće. (Osim toga, 40 godina kašnjenja pisanja o Isusu ne bi bio problem, kad bi ti spisi navodili svoje izvore/pisce iz Isusova doba, od kojih su doznali podatke o Isusu, ali toga nema pa nema.)
Temeljito pokrivam ovu točku u OHJ, ch. 6.7, "Rapid Legendary Development".
9. "Uspon kršćanstva"
Ovo je pokušaj argumenta kauzalno-povijesne nužnosti. "Ako Isus nije postojao onda ne bismo uopće niti imali kršćanstvo." Ali, to znači i "Ako Herkul nije postojao, onda ne bismo uopće niti imali Herkulov kult."
Ili "Ako anđeo Moroni nije postojao, tada ne bismo uopće niti imali mormonizam. "Ili" Da anđeo Gabriel nije postojao i nije diktirao Kuran Muhamedu, onda ne bismo uopće niti imali islam."
Očigledno je i taj argument otplivao niz kanalizaciju.
Pavao se uvijek odnosi prema Isusu kao da je Gabriel i Moroni: vječno biće otkrivenja poznato samo kroz snove i vizije. Dakle, sve što trebamo za objasniti kršćanstvo je široko dokumentirana činjenica da religije rutinski potječu od navodnih vizije njihovih utemeljiteljskih božanstava (OHJ, str. 124-41, 159-63).
Ne trebamo povijesnog Moronija ili Gabriela da se objasni mormonizam ili islam. Ne trebamo povijesnog Isusa da se objasni kršćanstvo.
10. "Poslanice apostola Pavla"
Jedina uporaba ovog je da Pavao spominje da je Isus bio "pokopan" (Pavao zapravo ne navodi pokop u grobnicu, iako tip groba nije važan). Ali ljudi su pokopavani u nadzemaljskim sferama (OHJ, str. 194-97 & 563) u židovskoj kozmologiji koju je Pavao usvojio (npr. 2 Kor 12). Pa gdje je ovaj ukop? Pavao nikada ne kaže. Prvi put kad je itko ikada čuo za to da se događalo na zemlji, isti je izvor: Marko. Pisao je jedan životni vijek nakon te zgode. Autori nepoznati.
Obrađivanje očite mitske hagiografije (OHJ, 10.4).
11. "Pavao susreo Isusova rođena brata Jakova i Isusova učenika Petra"
Pavao baš nikada ne spominje da je netko bio Isusov učenik. Riječ "učenik" nije poznata Pavlu. On samo poznaje Petra kao apostola i poznaje samo apostole kao one koji su primili objave Isusove (Gal 1: 1: 9: 1; Rim 16: 25-26). I Pavao se uvijek odnosi na krštene kršćane kao braću Gospodinovu (Rim 8,29). Ne pokazuje svijest o Isusu koji ima biološku braću ili da je imao učenike (OHJ, str. 108 i 11.10).
12. "Pavao je čak mogao vidjeti i čuti Isusa"
U svojim vizijama (Gal 1). Baš kao što je Mohammed tvrdio da je vidio i čuo Gabriela. To ne dokazuje da Gabriel postoji više nego da Isus postoji. To je mrtvi argument.
13. "Pavao je poznavao Isusove izreke"
Otkrivenjem (i skrivenim porukama u starim židovskim spisima). Pavao nije znao za ikakav drugi način za naučiti Isusova učenja (Rim 16: 25-26, OHJ, 11.6-7).
Baš kao što Mohammed nije znao ni za koji drugi način, nego da nauči učenje od anđela Gabriela - čije učenje je Kur'anski zapis. Postojanje Kurana ne dokazuje da anđeo Gabriel postoji više neg što Pavlove zapovijedi od Gospodina dokazuju da Isus postoji. To je mrtvi argument.
14. "Pavao je znao za Isusovu tradiciju"
Ovime apologet misli na euharistijski ritual. A za što Pavao kaže da to nije naučio od svjedoka, već objavom (OHJ, 11.7). I u skladu s time, Pavao spominje da nitko nije prisutan na tom događaju.
15. "Luka spominje druge priče o Isusu"
A one su Markove i prethodne redakcije Marka. Vidi točku 4.
Zato je ovaj dokaz beskoristan.
Bishop također pokušava inzistirati da "Luka ne bi lagao".
Zapravo, jasno smo dokazali činjenicu da Luka laže više puta (OHJ, točke 10.6 i 9.1).
16. "Gnostička evanđelja"
Samo više redakcija Marka. Beskorisno.
17. "Povijesni valovi"
Ovo je samo dupliciranje točke 9. Još i gore, ovaj puta Bishop u biti kaže da ne možete objasniti smiješne fikcije poput "Evanđelja djetinjstva" bez pravog Isusa. On također može inzistirati da Herkul i Zeus postoje po tom pitanju. Ovdje uopće nema valjanog argumenta.
18. "Josip Flavij spominje Isusa, dvaput"
Ne, on to gotovo sigurno nije učinio (OHJ, 8.9). Čak i da jest, koristio bi evanđelje kao svoj izvor. Stoga ne može pružiti nikakve neovisne dokaze.
19. "Kornelij Tacit spominje Isusa"
Zapravo, vjerojatno ne (OHJ, 8.10). Čak i da jest, upotrijebio je kršćane koji ponavljaju Evanđelja kao svoj izvor (ibid.). Dakle, ne može pružiti nikakve neovisne dokaze.
20. "Svetonij spominje Isusa"
Ne, ne spominje (OHJ, 8.11).
Bishop također lažljivo izvlači citate (quote-mine) Van Voorsta (apologeti po pravilu vole i lagati), nepoštena apologetska taktiku, za koju se Bishop treba stidjeti.
Bishop tvrdi:
"Robert Van Voorst, profesor novozavjetnih studija, kaže da postoji "gotovo jednoglasni" sporazum među znanstvenicima kako se upotreba Chrestusa odnosi na Krista" (Van Voorst, Isus, 2000. str 31-32).
Evo što je Van Voorst zapravo rekao:
"Tko je Chrestus? Gotovo jednoglasno identificiranje njega s Kristom učinilo je da je odgovor na ovo pitanje navodno također riješen."
Zatim nastavlja opovrgavati sigurnost ove ekvivalencije.
Zapravo, već je to učinio na stranici 31 ("Chrestus nije samo vodio pobunu [pod Klaudijem, što bi bilo desetljeće nakon što je Isus navodno mrtav], ali je bio i sam agitator"). Van Voorst dalje na 32. stranici ističe da "ništa u ovoj rečenici ili njegovom kontekstu izričito ne ukazuje na to da Svetonije piše o Kristu ili kršćanstvu" i da je "najjednostavnije razumijevanje ove rečenice da je Chrestus inače nepoznat agitator prisutan u Rimu .
"Van Voorst zatim sažima mnoge druge stručnjake koji se slažu u toj točki.
Van Voorst i sam pokušava (i rabeći prilično nelogične argumente u tome) kako bi spasio ovu referencu kao Krista (32-39), ali čak mora priznati da to može biti samo referenca na Krista ako Svetonij razmišlja o neredima oko ideje Krista za pobunu koju je započeo Krist i stoga "njegove krupne pogreške trebaju nas upozoriti da ne stavimo previše težine na njegove dokaze o Isusu ili njegovom značenju za rano kršćanstvo".
Ukratko, Van Voorst, vlastiti autoritet za Bishopa, zaključuje da to "može biti u najboljem slučaju pogrešno upućivanje na vjeru u lik Krista" - koji je mogao biti samo objavljen kao Moroni ili Gabriel - a ne izravna referenca na stvarnog povijesnog Krista. Bishop zavarava svoje čitatelje tako što to ne kaže, ali nečasno umjesto toga daje dojam da je Van Voorst (i 'gotovo svi drugi') suglasan da je to dokaz za povijesnog Isusa. Nije.
21. "Serpion spominje Isusa"
To je i osporeno i nevažno. Ne možemo dokazati da je ovaj izvor napisan prije ni sredine drugog stoljeća ili da je neovisan o Evanđeljima. Zato je beskorisno.
22. "Plinij mlađi spominje Isusa"
Samo kao božanstvo koje neki su ljudi obožavali. Ne govori ništa što ga postavlja u zemaljsku povijest kao čovjeka.
Bishop također kaže da nitko u 112. naše ere ne bi umro za laž. Ali nema načina da bi kršćanin u 112. god. naše ere znao da je povijesnost Isusa laž (to je gotovo drugi prosječni životni vijek nakon što je Marko složio tu priču). Niti na koji način znamo jesu li ti kršćani umrli za povijesnog Isusa, ili nebeski otkrivenog Isusa kao što je Pavao bio proganjan. Nije istina da ne bi umrli zbog laži: ako je povijesni Isus egzoterični mit (OHJ, str. 114-24) a kozmička istina sveta ezoterična tajna (OHJ, str. 108-14), neki bi sigurno umrla kako bi zaštitili tu tajnu. Poput vjernika u drugim misterijskim kultovima (OHJ, str. 96-108).
Iako je vrijedno napomenuti da je većina kršćana koje je susreo Plinij, bila sretna da se odreknu svoje vjere, a mnogi su već to bili učinili ranije, sami (Not the Impossible Faith, ch. 18).
23. "Lucian spominje Isusa"
Lucian je pisao 150-ih i 160-ih naše ere. Previše kasno da bi bilo od koristi. A Lucianov izvor bio je njegov prijatelj Celsus, čiji su jedini izvori bili Evanđelja. Stoga, Lucian nije neovisan izvor. Ovi "dokazi" su beskorisni.
24. "Isus se spominje u Talmudu"
Da su ga Židovi pogubili kamenovanjem u Lidi, a ne Jeruzalemu, stotinu godina prije Poncija Pilata. To zapravo vrijedi protiv povijesnosti. Ne u prilog njoj (OHJ, poglavlje 8.1). Ponovno pogledajte stavke 1 i 3.
25. "Celsus napada Isusov karakter"
Celsus je pisao 150-ih i 160-ih naše ere. Previše kasno da bi bilo od koristi. A Celsus je koristio samo Evanđelja kao svoj izvor. Nije poznavao druge izvore za provjeru. Stoga Celsus nije neovisan izvor. Niti je mogao znati istinu o onome što se doista dogodilo čak stotinu godina prije njegova vremena. Ovi "dokazi" su beskorisni.
26. "Klement Rimski piše o Isusovom postojanju"
Ne na ovoj Zemlji (OHJ, poglavlje 8.5). Klement izgleda zna o Isusu samo kao Biću Otkrovenja koje komunicira s ljudima kroz vizije i posadio je skrivene poruke u starim židovskim spisima. Baš kao i Pavao. Dakle, Klementovo pismo je zapravo dokaz kontra povijesnosti Isusa.
27. "Ignacij iz Antiohije piše o Isusovu postojanju"
Koristeći samo Evanđelja kao svoj izvor "podataka". I gotovo stoljeće nakon fabule. Stoga beskorisno (OHJ, 8.6).
28. "Quadratus Antiohij piše o Isusovu postojanju"
Isto tako (OHJ, str. 274, 41).
29. "Aristid Atenjanin piše o Isusovu postojanju"
Isto tako (ibid.).
30. "Justin Martyr piše o Isusovu postojanju"
Isto. Zapravo, sada smo već 130 godina nakon fabule. A Justinovi jedini izvori su Evanđelja. Ovo je beskorisno.
Bishop misli da Justin ne bi lagao da je provjerio popis stanovništva. Ali, jao, ti popisni zapisi vjerojatno nisu postojali za njega da bi se konzultirao u njima (da jesu, sigurno bi ih kršćani citirali ili sačuvali).
Zapravo je pretpostavljao da postoje (jer je pročitao "po Luki") i da je car koji piše nekako ima pristup njima (ako bi nekim čudom preživjeli stoljeće i pola ratova, požara i propadanja). Doista, čak i ako bi na neki bizaran način znao da je Justin kopao po rimskim vladinim arhivima (što je nemoguće), Isusi rođeni Josipima bili su vrlo uobičajeni u Judeji, kako je Justin mogao znati koji je njegov Isus?
Kao što sam napisao u "Not the Impossible Faith" prije mnogo godina (str. 353).
31. "Hegezip piše o Isusu postojanju"
Stoljeće i pol prekasno, u kontekstima koji su očito smiješni i potpuno bez izvora (OHJ, 8.8).
32. "Q dokument / izvor"
Ne postoji (OHJ, str. 269-70, 470-73).
A čak i da jest, sve što znamo da je to samo još jedna redakcija Marka.
Suprotno onome što Bishop tvrdi, nema apsolutno nikakvih dokaza, bez obzira na to što je Q navodno napisan prije Marka, ili čak da Marko nije upotrijebio Q kao izvor - da je Q odvojen od Marka, temelji se isključivo na kružnom argumentu.
33. "L Document / Source"
Ne postoji. Vidi točku 4.
34. "M dokument / izvor"
Ne postoji. Vidi točku 4.
35. "Pred-Markov izvor"
Ne postoji (OHJ, 10.4). Ovo nije ništa drugo nego spekulativni izum kršćanske apologetike.
36. "Q, L, M, pred-Marko vjerojatno su višestruki izvori"
Nema apsolutno nikakvog razloga za to. Ili da je bilo koji od tih izvora čak i postojao. Bishop jednostavno iskorištava mogućnost pogrešaka (Proving History, ch. 2, Axiom 5), gradeći na onome što nije nemoguće, do onoga što je nekako čarobno "vrlo vjerojatno".
37. "Pred-Ivanov izvor"
Ne postoji (OHJ 10.7). Ivan je slobodna redakcija Marka i Luke. S još više smiješnih ukrasa nego u Mateja.
38. "Evanđelje Tome"
Ovo je samo redakcija Mateja i Luke. Vidi Mark Goodacre, "Toma i evanđelja".
39. "Papirus Egerton 2"
Ovo je samo redakcija Ivana (ili obratno), što je redakcija Marka i Luke (OHJ, str. 492, 217).
40. "Spomenut u 75 izvora"
Beskorisni podaci. Nitko od njih nije neovisan od Marka (svi proizlaze izravno iz ukrašenog Marka, ili neizravno od Marka kroz posrednike koji uljepšavaju). Ili oni nikad ne postavljajte Isusa kao čovjeka na zemlji (npr. Pavao, 1 Petar, Hebrejima, itd .; OHJ, ch. 11.3, 11.5, itd.).
41. "Ova tema nije niti za ikakvu suvislu raspravu"
Ova tema je objavljena pod peer review više puta. Diskutirao sam o tome javno sa znalcima mnogo puta. Uključujući i ove godine u društvu "Society of Biblical Literature".
Jasno je da se raspravlja o tome i dovodi u pitanje Isusovu povijesnost.
R.C.
Evanđelja su niz mitova
Mnogo čarobiranja i mirakula
(Isus npr. ubija čarolijom 2000 svinja itd.). Vrlo vjerojatno je to izmišljotina, kao u sličnim bajkama, pripovjetkama i vjerskim praznovjericama. Da negdje piše da je Julije Cezar uzletio među oblake, to bismo tretirali kao izmišljotinu. Takve stvari se baš ne događaju u realnom svijetu, nego u bajkama i mitovima. Evanđelja nemaju imunitet i moraju se tretirati kao i drugi spisi, iako se kršćanski apologeti tome žustro opiru. Previše ima čudnovatih tvrdnji, koje ne spadaju u faktičku povijest.
Povjesničari na takve stvari odmahnu rukom, nasmiju se i kažu: "Ne, to se nije dogodilo."
- čarobno rođenje bez spolnog odnosa, čarobnjaci dolaze vođeni zvijezdom
- dođe neki Isus i svi ribari napuštaju svoj posao, mjesto gdje su dotada živjeli i odu za njim
- apostoli su glupi ko panjevi; nakon čudesnog hranjenja tisuća, oni pitaju "A kako ćeš ih nahraniti?" Nakon detaljnog podučavanja učenika barem godinu dana, oni su isto tako glupi kao na početku ("Da spalimo ono selo ognjem s nebesa?" "Mislili smo da je on mesija koji će osloboditi Izraela." Spremni su poginuti za Isusovu stvar! Ne vjeruju ženama da je grob prazan...kamoli da je leš odletio ili Marija vazda djevica)
- Juda dobiva kao nagradu za izdaju, prosječnu mjesečnu plaću toga doba; glupo, ali logično ako se shvati kao simboličko prepričavanje Stara zavjeta.
- čemu Judin poljubac kojim otkriva tko je Isus, kad je ovaj već rasturio štandove trgovcima oko Hrama, činio golema čudesa u javnosti pred tisućama... sve je to jedan šuplji dramolet koji se mogao odvijati na pozornici u brzom slijedu.
- bičevanje trgovaca je apsurdno, jer su dvorište Hrama čuvali hramski čuvari koji bi Isusa satrli
- proces protiv Isusa je totalno nezakonit, po noći, u jedan dan i obavlja se na svete dane, što je sve bilo zabranjeno
- priča o Isusovom fantastičnom djevo-začeću i rođenju pod lutajućom zvijezdom, anđeli pričaju s pastirima...
- horde zombija hodaju Jeruzalemom kod razapeća
- čarobno sušenje smokve kletvom ljutog i gladnog, a glupavog Isusa
- anđeli paraliziraju stažare na Isusovom grobu...
Čudesa su okosnica priče, a ne dodatak
Za razliku od tadašnjih kroničara, koji spomenu nešto nevjerojatno tu i tamo, to im nije u centru priče, nego uzgred spomenuto i rijetko. U evanđeljima, čudesa Isusova su centralna, bitna i brojna. Ljudi se tamo ne ponašaju na normalan način kako bi se ponašali u stvarnom životu.
Živopisni opisi
"Pa to je tako životno i uvjerljivo opisano, kao da smo tamo.... mora da je to opisao očevidac!"
Stvar je obratna. Kad povjesničar naiđe na drevne tekstove s takvo živahnim opisima, to je po njemu obično snažan pokazatelj da se radi o izmišljotini. Kroničari se uglavnom bave faktima i ne zalaze u kičaste, živopisne detalje i fabule, kao npr. dijalozi Aleksandra Velikog sa svojim generalima usred bitaka itd. Znamo da se to nije dogodilo, nego je naknadno izmišljeno.
Imitacija
Ako se ista priča nalazi već zapisana negdje drugdje, to je dobar znak izmišljanja. Evanđelja su prepuna paralela i detalja iz Stara zavjeta, koje su kršćani poslije proglasili proročanstvima koja se čudesno ostvaruju u Isusu Kristu (a prekopirane su bajke i alegorije). Lik Isus nalikuje Mojsiju, Josipu, Eliši, Ješui... (kao holivudske obrade Romea i Julije) Mojsije razdvaja more i hoda po dnu mora - Isus smiruje oluju i hoda po vodi (veće čudo moći nad vodama)
Isus obavlja egzorcizam na nežidovskom muškarcu (legija demona u 2000 svinja) i nežidovskoj ženi (Kanaanka sa sjever, što je paralela s Mojsijem i Amalekitima čije je "legije" pobio).
Mojsije liječi bolesne sa drvetom koje pada u jezero, pa ljudi piju tu vodu, dok Isus pljune na slijepca i gluhoga i tako ga izliječi, a slijepac vidi ljude kao hodajuća stabla - referenca na Mojsijevo drvo ("Onda je narod mrmljao na Mojsija, a ovaj zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo, koje Mojsije baci u izvor i on postade pitkim").
- Isus hrani mnoštva pečenim ribicama u košarama, kao i Mojsije narod u pustinju Božjom manom s nebesa
Zatim reče: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.
Izlazak 15,26
Zato Isus liječi slijepca (oči) i gluhoga (uši), vodom koja ide iz njega (pljuvačka)
- Ivan uzima prispodobu o Lazaru u raju kod Luke, i bogatašu koji se ne može vratiti iz mrtvih, i pretvara to u priču o Lazaru koji se vraća iz mrtvih.
Tko su autori?
Drevni spisi obično navode svoje izvore tvrdnji, i diskutiraju o tome koji izvor je pouzdaniji od drugoga. Pisci evanđelja utrčavaju u priče bez navođenja pouzdanosti izvora o svojim pričama. Za najbitnije elemente priče nema potvrda.
Ali postoji masa krivotvorina. Poslanice se, pak, bave vizijama i masovno vade ideje iz Starog zavjeta. Kasniji spisi opet samo ponavljaju ono što je napisano u Marku (ne navodeći da od njega prepisuju, dakle lažovi i kradljivci), i ne potvrđuju izravno ništa o Isusu.
Odmak
Stari pisci izražavaju i sumnju da je neka priča istinita, ako je nevjerojatna. Nema toga u Bibliji. Ona iznosi najfantastičnije tvrdnje kao da se to zbiva svakoga dana. Od čitatelja - vjernika - traži se slijepo i ponizno gutanje svega što je netko tamo istresao na papiru.
No comments:
Post a Comment