Jahve pomiče Sunce unazad kao znak da će izliječiti gnojni čir

Ezekij je dobio čir, pa najveći Biblijski prorok Izaija naloži:

"Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti." Ezekija upita Izaiju: "Po kojem ću znaku prepoznati da će me Jahve izliječiti i da ću za tri dana uzići u Dom Jahvin?" Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: hoćeš li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?" Ezekija odgovori: "Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!" Prorok Izaija zazva Jahvu i on učini da se sjena vrati za deset stupnjeva. Sišla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sunčanom satu. "
Druga knjiga o kraljevima 20,7-11

Tko ne bi povjerovao da će ozdraviti od čira, kada se kao dokaz "Sunce pomakne unazad" na ekliptici, pa se sjena pomaknula za 10 stupnjeva?! (kožni čirevi ionako prolaze nakon par dana).

Ponovljena laž zvuči uvjerljivije?
Jahve PO DRUGI PUT "pomiče Sunce unazad" kao znak da će izbaviti grad iz ruku asirskoga kralja !

U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt.
Tada dođe riječ Jahvina Izaiji: (5) "Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. (6) Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!'"
Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo.

Izaija 38,4-8

Dakle, da ponovimo: Zemlja se odjednom zaustavila, pa se okrenula u suprotnom smjeru, opet zaustavila i vratila na stari smjer u nekoliko sati. To se zbilo dva puta. Valjda je tu Adolf Hitler našao inspiraciju za svoje geslo: "Neka laž bude velika, neka bude jednostavna, ponavljaj je i konačno će u nju povjerovati."

Inače, ta biblijska smiješna bajka je bila glavni argument bijesnih crkvenjaka koji su se usprotivili Galileu, Koperniku, ali i Giordano Bruni i ostalim "drznicima i bogohulnicima", da se Zemlja kreće. "Ako se Zemlja kreće oko Sunca koje je u središtu vrtnje, kako je Jahve Bog mogao zaustaviti to isto Sunce?"

Lažljivom proroku Izajiji to nije ni prvo ni posljednje "proročanstvo".
Npr. "proročanstva" da će Nil sasvim presušiti (Izaija 19,5-10), Egipćani masovno prijeći na obožavanje Jahve (19-22). A nakon toga Egipat, Izrael i Asirija postati prijateljske zemlje i zajedno obožavati Jahvu (23-25). Sve to trebalo se odigrati prije konačnog pada Asirije u 7. ili 8. st. pr.ne.e. Ali ama baš ništa od toga nije bilo. Katoličke teologe to niti najmanje ne zabrinjava. Oni i dalje drže Izajiu najvećim biblijskim prorokom, navjestiteljem Isusa Krista.

Sličan način uvjeravanja nam se nudi kada i Mariji (Mirijami) i Josipu dođe anđeo i objavi da je začela "po Duhu Svetomu".

" Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti**. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće! "
Luka 1.34 "

________
* Marija se iščuđava, a sama je, pak, čarobno začeta bez Istočnoga grjeha od svojih roditelja. Prva savršeno bezgrješna žena, jer je Bog tako htio.
** Grčki svećenik koji je napisao ovu smiješnu bajku, brižno je birao riječi. Ovdje se radi o "osjenjenju". Da se izbjegne asocijacija na Boga Zeusa, koji je u liku labuda doslovce obavio spolni odnos s penetracijom sa zemaljskom ženom.

Elizabeta je bila smatrana nerotkinjom, a njezin muž je bio u poodmakloj dobi. Nakon što ju je muž (ili kakav svećenik ili zavodnik) poznao/osjenio, zatrudnjela je. Nije neko veliko čudo. Ali usporediti to sa začećem bez ikakva muškarca, apsurdno je neuko, a tipično za ono doba kada se smatralo da je dovoljno da žena digne haljinu i okrene se prema vjetru, pa će zatrudnjeti, bez da je itko pozna.
Vjernici obično zamišljaju anđela kao sjajnu nebesku pojavu, obučena u bijele halje, prozračna tena, okružena blještavim svjetlom i parom ogromnih bijelih krila uz nabožnu svirku. Međutim, Biblija govori drugačije. Radi se o najobičnijem liku mladića, koji, kada se "pojavi" izaziva sumnju u onih kojima se pojavio: "Je li to anđeo ili mladić/svećenik koji glumi anđela?" To se jasno vidi iz priče o "anđelu" Gabrielu.

Nekoliko mjeseci prije nego što se "pojavio" pred blaženom Djevicom Marijom, anđeo Gabrijel se pojavljuje pred starim Zaharijom.
On mu priopći da mu je žena Elizabeta trudna i "čini da Zaharija zanijemi". To se objašnjava kaznom za Zaharijinu sumnju da se ne radi o anđelu nego o običnom mladcu. Očito mu fizička pojava "anđela" baš nije bila uvjerljiva (nema krila niti sjaja), pa ga je morao uvjeriti na neki drugi način. Je li mu "anđeo" priprijetio da začepi gubicu o tajnom "anđelovom" zavođenju i osjemenjavanju njegove supruge? Ili mu je žena zaprijetila, pa se KRILA još 5 mjeseci? Od čega se krila? Je li grijeh prevariti muža s "anđelom Gospodnjim"? Zaharija je znao za plan, i morao je zašutjeti. Zar se krila od susjeda, jer bi je počeli ogovarati, znajući da njezin muž nije sposoban praviti djecu?

Kakogod, Anđeo je objavio "radosnu vijest" kada je dotična već bila u 4. mjesecu trudnoće, pa to više nisu mogli kriti pred prevarenim mužem. Anđeo (hramski svećenik?) mu je "objasnio" njezino blagoslovljeno stanje, da ne brine oko toga i ne sumnja u njezinu vjernost. Ona je, naime, bila nerotkinja, a "jalovost" se pripisivala samo ženama, a ne i muškarcima.

Prošla su dva mjeseca i eto tog istog napaljenog "anđela" Gabriela sada kod naše Mirijam - Marije, Elizabetine rođakinje. Možda se zagledao u Mariju dok je još "upoznavao" Elizabetu? Trudna Elizabeta mu je postala nedostupna, pa je prišao Mariji. Kako je i ova ubrzo zatrudnjela nakon njegovih "posjeta", izveo je isti trik.

Sve to podsjeća na indijski hram plodnosti u koji su zalazile mnoge Indijke koje nisu imale djece. Čudesni hram se pročuo nadaleko po svojoj učinkovitosti i mnoge žene su tamo hodočastile. Nažalost, jedan skeptik je to došao ispitati (poznati guru Premananda koji se bavi raskrinkavanjem lažnih indijskih "svetaca" i njihovih "čudesa"), i gle čuda. Iza kipa Boga plodnosti krio se mladac (pripravnik za svećenika) koji je bio voljan pomoći ženama u nevolji... (Primitivni ženomrsci nisu htjeli shvatiti da i muškarac može biti neplodan: u 40 do 50 % slučajeva "bračne neplodnosti").
Ako bismo pročitali taj tekst bez teoloških smicalica, mogli bismo to shvatiti alegorijski: halucinacija u viziji kaže Mariji da će njezino dijete biti "puno Duha, poseban čovjek, od Duha Svetoga", ali Marija se čudi, jer zna da je dijete začeto izvanbračno, dakle po tadašnjem religijskom shvaćanju - nečisto i prokleto! Glas iz snoviđenja ju uvjerava da se treba založiti za to dijete, jer pred njim stoji slavna budućnost. Tu viziju dobiva i Josip, ili ga Marija u to uvjeri, pa odluči ipak se oženiti za tu ženu. Ako se priča tako shvati, onda ima smisla uspoređivati Marijinu izvanbračnu trudnoću sa trudnoćom Elizabete, koja je zatrudnjela na uobičajen način, iako malo kasno, također "blagoslovljena" od Duha Svetoga. Bog može blagosloviti i poslati svog Duha i na izvanbračnu djecu i bivše nerotkinje, koje društvo drži ukletima i nečistima, zar ne? No teolozi su se odlučili za totalno suludo božansko osjemenjivanje djevice.

Nitko ne može dokazati da između Zemlje i Marsa ne kruži porculanski čajnik u eliptičnoj orbiti, ali nitko ne misli da bi to bilo dovoljno za računati s time u praksi. Mislim da je kršćanski bog isto tako nevjerojatan."
"Many men would sooner die then think. In fact they do." (Mnogi bi radije umrli nego mislili. Ustvari tako i umiru.)
[Bertrand Russell]

"Ono što trebamo, nije volja da vjerujemo, već želja da pronađemo, a to je upravo suprotno"
[Russell, Bertrand, Skeptični eseji, str. 157]