Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju mač svoj ne omasti!Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!
(Jeremija 48,10)
1 Korinćanima 16,22
Sveti rat protiv Amalečana
Poslušaj, dakle, riječi Jahvine. OVAKO GOVORI Jahve nad vojskama:
Sada idi i udari na Amaleka, izvrši "herem", kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!"
Prva knjiga o Samuelu 15, 3
Zašto "dobri i milosrdni" Bog Jahve nije rekao da se poštede mala djeca i dojenčad naroda Amaleka, te ih Jahvin narod odgoji da štuju Jahvine Zakone i tako se spase čineći dobro? Ne! On izričito naređuje da ih sve pobiju. Isto tako su spaljena sva dječica u gradovima poput Sodome i Gomore ili Sebojima, pobijena prvorođena djeca u cijelom Egiptu, a podavljena su i sva djeca u općem potopu i sličnim ne-prirodnim kataklizmama koje je Bog izveo vlastoručno. Taj monstrum, kada se nekome osvećuje, izgleda da ubija kao nekakav bjesomučnik, ne obazirući se na nevine. Iako su to sve izmišljotine, Biblija konkretno ljudima sugerira da Dobri Stvoritelj tako postupa, dajući opravdanje za religijski inspirirane zločine raznim psihopatima ("Bog mi je to naredio, kao što je naredio Mojsiju i Jošui ! "), a cijelim religijskim skupinama sugerira pojam opravdanog "svetoga rata".
Apologeti su smislili obranu tog božjeg klanja djece. Vjerovali ili ne, oni tvrde da ih je tako Bog "spasio od polagane smrti, jer su pobijeni njihovi roditelji, pa se nije imao tko za njih brinuti". Zaboravljaju pri tome, da je taj njihov Bog svemoguć, i da je imao na raspolaganju i neke druge načine "da spasi djecu od gladovanja" osim da ih preda na klanje (malo mane s neba možda? dobar urod?).
Vjerski fanatici imaju još mnoga "opravdanja" u rukavu za ta Božja klanja sve djece u osvojenim gradovima. Jedno je i bulažnjenje o "zloj krvi" koju djeca grješnika nasljeđuju od roditelja, pa ih je Bog unaprijed dao poklati (slobodna volja ode kroz prozor? bebu Hitlera i slične je namjerno poštedio?).
U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u baštinu ništa ne ostavljaj na životu nego ih udari 'heremom' - kletim uništenjem
(Pnz 20,16)
" Knjige Starog* i Novog zavjeta u cjelini, sa svim njihovim dijelovima, sveta Majka Crkva na temelju apostolske vjere drži svetima i kanonskima (čitaj: da pripadaju objavljenoj Božjoj riječi) zato što - po nadahnuću Duha Svetog napisane - imaju Boga za autora i što su Crkvi kao takve predane.„
STARI ZAVJET
121 Stari* je zavjet neodvojiv dio Svetog pisma. Njegove su knjige od Boga nadahnute i neprolazne vrijednosti,[96] jer Stari* savez nije nikad bio opozvan.
123 Kršćani poštuju Stari* zavjet kao pravu riječ Božju. Crkva je uvijek odlučno odbacivala namisao da napusti Stari* zavjet pod izlikom da ga je Novi prevladao (marcionizam).
(Drugi vatikanski sabor: „Dei Verbum„ 11, citat prema Katekizmu katoličke Crkve, br. 105). "
Kršćani skaču sami sebi u usta. S jedne strane se zaklinju u svetost i nepromjenjivost 'Staroga zavjeta', a s druge strane, taj spis koji su prekopirali/preradili od Židova, posprdno proglašavaju "Starim" tj. zastarjelim (nasilnim) i nadmašenim s milostivim Isusovim naukom". A taj Isus donosi vječnu torturu vatrom u paklu,što nadmašuje svo starozavjetno Jahvino nasilje.
SVETI RAT
(zagovaranje vjerskog rata - džihada)
Priprava
Ako pođeš u rat na svoje neprijatelje te vidiš konje, kola i narod brojniji od sebe, ne boj ih se! Ta s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske. Prije boja neka svećenik istupi i govori narodu. Neka im kaže: 'Čuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se! Ne dršćite pred njima! Ta Jahve, Bog vaš, ide s vama da se bori za vas protiv vaših neprijatelja i da vas spasi.'
Richard Dawkins:
Bog Staroga zavjeta je nedvojbeno najantipatičniji fiktivni lik svih vremena: ljubomoran i ponosan na to; sitničav, nepravedan, zlopamtilo, frik kontrole nad ljudima; osvetoljubiv, krvoločan etnički čistač; ženomrzac, homofob, rasist, čedomorac, genocidan, sinoubojica, pošiljatelj pošasti, megaloman, sadomazohist, naprasiti zlobni nasilnik.
The God of the Old Testament is arguably the most unpleasant character in all fiction: jealous and proud of it; a petty, unjust, unforgiving control-freak; a vindictive, bloodthirsty ethnic cleanser; a misogynistic, homophobic, racist, infanticidal, genocidal, filicidal, pestilential, megalomaniacal, sadomasochistic, capriciously malevolent bully.
Odlučite sami može li se knjiga u kojoj pišu grozote citirane na ovim stranicama držati Božanskim riječima, napisane po nadahnuću Duha Svetoga, moralnim putokazom za sva vremena i dokazom da je Bog = Ljubav = Dobro.
Bog biblije OSOBNO NAREĐUJE nemilosrdno etničko čišćenje
Važna napomena: sljedeći opisi klanja i razaranja iz Biblije su izmišljeni mitovi. Nemaju nikakva povijesna utemeljenja. Vjerski ratovi i ubijanja su izmišljotine nastale u glavi pisaca vjerskih fanatika, a pisano je mnogo kasnije, kao neka vrsta slavne nacionalne povijesti. Isto tako, u doba pisanja tih knjiga bilo je uobičajeno da su narodi tumačili kako je Bog upravo na njihovoj strani i da njima udjeljuje pobjede.
No iako totalno izmišljeno, nasilje koje se ovdje opisuje itekako je utjecalo na vrlo konkretno, vjerski opravdavano nasilje i okrutnosti u povijesti. Iako abrahamske religije pokušavaju to ublažiti i okrenuti u praštanje i miroljubivost, Biblija je, sama po sebi, knjiga koja potiče surovu vjersku netrpeljivost i nasilje. Od prve do zadnje stranice.
Kako reagira Jahve - Bog - Isus Krist - Trojstvo - kada nije u cijelosti ispoštovana njegova zapovijed da se pobije sve živo?
Kralj Šaol je poštedio kralja Agaga i njegovu stoku:
I živa uhvati Agaga, amalečkog kralja, a sav narod zatre oštricom mača, izvršujući "herem", kleto uništenje. Ali Šaul i narod poštedješe Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve što je bilo dobro.
Jahve nije zadovoljen. Preko proroka Samuela on bjesni što Šaul nije baš sve pobio, kako mu je bio naredio, nego je poštedio JEDNOGA čovjeka i nešto dobre stoke:
Zato dođe riječ Jahvina Samuelu ovako: "Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi."
Jahve-Bog objašnjava da mu je najvažnija totalna pokornost:
Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve
Gornji ulomak ne ostavlja nikakve sumnje u Jahvine nakane i nikakva apologetika ne može izbrisati tu sramotu zapisanu na papiru.
Za razliku od Šaula, Jošua (ovo ime je ostalo u originalu, ali isto se zvao Isus na hebrejskom) je ispoštovao Božje naredbe i pobio sve živo bez ikakve milosti:
* Ne ostavi preživjelih, već izruči kletom uništenju sve što je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov.
* Pobili su sve oštricom mača, izvršujući "herem", kletvu. Ne ostade ništa živo, a Hasor spališe ognjem.
* Sve gradove onih kraljeva pokori Jošua i pobi kraljeve oštricom mača, izvršujući "herem", kletvu, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin.
* Jahve im bijaše otvrdnuo srca te su izašli u boj protiv Izraela i pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju.
Jahve reče Mojsiju:
Sveti rat protiv Midjanaca
Knjiga o brojevima: 31
" Jahve reče Mojsiju: "Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridružit ćeš se svojim precima." A Mojsije reče narodu: "Opremite ljude između sebe za pohod na Midjance, da na Midjancima izvrše Jahvinu osvetu.
Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce.
Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske žene s njihovom djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago. Ognjem spale sve gradove njihove u kojima su živjeli i sva njihova naselja, a sve njihovo uzmu za plijen i pljačku, i ljude i životinje. "
Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisućnike i satnike, koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda. Reče im: "Što! Na životu ste ostavili sve ženskinje! "
" A baš su žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu slučaju istupe protiv Jahve. "
" Stoga svu mušku djecu pobijte! A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se. "
Zašto je mitološki Mojsije rekao da pobiju svu mušku djecu? Vratite se na Brojeve, poglavlje 25: Izraelski muškarci su se upuštali u seks sa Midjankama koje su štovale drugoga boga, pa je te žene Mojsije kaznio tako da im je za osvetu pred očima prvo klao njihovu mušku djecu, a zatim i njih (sve majke i trudnice !!! osim djevica). Djevojčice je oteo u ropstvo kao seksualne trofeje. Koliko? Kasnije piše: 32.000 djevojčica ! Koliko je onda pobijeno dječaka, žena, muškaraca? Kako su utvrđivali koje su žene "poznale" muškarca? Biblija je najviše čitana knjiga? Koliko je fanatika bilo potaknuto u svojoj okrutnosti nakon čitanja ove "Svete knjige"?
Ova grozna priča se nastavlja:
"... a ljudskih duša - žena koje nisu poznale muškarca - bijaše u svemu 32.000.
Od boraca koji su išli u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke. Uzmi to od njihove polovice i podaj svećeniku Eleazaru kao podizanicu za Jahvu.
Ljudskih je duša bilo 16.000, a njihov ujam za Jahvu 32 osobe. Ujam predade Mojsije svećeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju.
Ujam za Jahvu od nakita, stoke i od ljudi - predaje se Jahvi.
Što je to ujam tj. žrtva podizanica Jahvi?
Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleće što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posvećenje Arona i njegovih sinova. Ta to je ujam koji će Izraelci davati od svojih pričesnica - ujam koji Jahvi pripada.
32 ratnih zarobljenika (ustvari svaka 500-stota djevica od 16.000) je zaklano i spaljeno na Jahvinom žrtveniku kao ljudska žrtva podizanica !!!
- sve to piše u Knjizi koja se kao Sveta Knjiga štuje u Crkvi na Oltaru. Jedan vjernik mi je na gornji tekst uzvratio: "Pa Bog je Dobri i Pravedni Bog i sve što je učinio svakako ima svoje opravdanje, jer inače ne bi bio Bog". To je očit primjer kružnog zaključivanja: žrtva vrlo teško može izaći iz začaranog kruga svojih unaprijed stvorenih zaključaka.
Može li ovako odvratna i krvava priča biti još gora? Nažalost da.
Biblijska priča kaže da je Mojsije, nakon što je kao mladić ubio čovjeka u Egiptu i zakopao ga u pijesak, našao utočište među gostoljubivim Midjancima (ne-židovi). Midjanski je svećenik Reuel imao sedam kćeri. Jednu je dao Mojsiju - Siporu. Ona mu je rodila dva sina, Geršona i Eliezera. Jednom mu je čak spasila život "da ga Jahve ne ubije". Međutim, bila je crnkinja, pa "ju Mojsije otpusti" skupa sa sinovima i pošalje natrag u Midjan. Nije pomogla ni činjenica što je njezin otac po prvi puta uveo sudsku vlast među primitivne Izraelce.
Budući da je Mojsije kasnije naredio klanje svih zarobljenih Midjanaca, a posebno žena i dječaka, među zarobljenicima koji su pred Mojsija bili dovedeni bili su vjerojatno i njegova bivša supruga i njihova dva sina, koje je ona povela sa sobom kada ju je otjerao (otpustio). I on je naredio da ih pobiju, u ime Jahvino, zajedno s ostalima. Možda je i sam uzeo nož u ruke i presjekao im grla?
Još žrtvovanja nevinih
Kralj David daje objesiti - žrtvovati sedmoricu nevinih ljudi (djecu onoga koji je počinio neki prekršaj), kako bi umilostivio Boga da prestane glad u zemlji. Bog je vrlo zadovoljan tom egzekucijom i više nije bijesan na narod, te ga prestaje mučiti glađu.
U dane Davidove vladaše jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: "Na Šaulu i njegovu domu leži krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce."
"Što da vam učinim i čime da vam dadem zadovoljštinu da biste blagoslovili baštinu Jahvinu?" "Čovjek koji nas je zatirao i koji je smišljao da nas uništi, od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih objesimo pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj." Kralj odvrati: "Dat ću vam ih."
... i oni ih objesiše na gori pred Jahvom.
Pošto izvršiše sve što je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji.
Druga knjiga o Samuelu 21,14
II. PROROČANSTVA PROTIV NARODA
(Božja osveta)
Proročanstvo protiv Egipta
Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda.
#46
Pripremite štitove i oklope! Naprijed, u boj! Upregnite konje! Na kola, vozači! Postavite se pod kacigama! Naperite koplja! Navucite oklope!Što vidim? Zaprepašteni, uzmiču? Junaci njihovi, poraženi, u bijeg udariše glavom bez obzira! Užas odasvud - riječ je Jahvina.Ni najbrži ne umače, ni najhrabriji ne uteče! Na sjeveru, na obali Eufrata, posrću i padaju.
...riječ je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti: ali ću te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena."
Proročanstvo protiv Moaba
Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov:
'Moab je smlavljen!' čuje se vrištanje mališa njegovih.
riječ je Jahve nad Vojskama
Proročanstvo protiv sirijskih gradova
Zato će mladići njegovi popadati po trgovima, svi će ratnici poginuti u onaj dan - riječ je Jahve nad Vojskama. "Potpalit ću vatrom zidine Damaska: plamen će proždrijeti dvor Ben-Hadadov."
Proročanstvo protiv arapskih plemena
Nek' im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' viču na njih: 'Strava odasvud!' Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - riječ je Jahvina.
Proročanstvo protiv Babilona
Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago! Istrijebite Babilonu i sijača i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene!
Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit ću kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga.
riječ je Jahvina
"Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - riječ je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!" Ratna se vika čuje u zemlji, poraz strašan.
...zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa. Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siđu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove!
Malj Jahvin i gora golema
Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozača. Pomlatih tobom čovjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladića i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljače.
Jahvina osveta
Kad se ugriju, priredit će im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vječnim snom, da se više ne probude - riječ je Jahvina. Odvest ću ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove."
Ovako govori Gospod Jahve:
Klanje SVIH stanovnika južnih kanaanskih gradova - Bog Jahve (Trojstvo?) ih predade u ruke Izraelu - ne poštedješe nikoga:
Jošua 10, 28
(ponavlja se "ne poštedješe nikoga, pobiše sve", kako slučajno ne bismo pomislili da su ostavili dojenčad, djevojčice, dječake, trudnice, bolesne i nemoćne starce i starice.)
Istoga dana zauze Jošua Makedu: udari na grad oštricom mača i pogubi kralja njegova i sve živo u gradu izruči "heremu", kletom uništenju, ne puštajući da itko utekne. I učini s kraljem makedskim kao što je učinio s kraljem jerihonskim.
Drugi narodi "prah će lizat s tvojih nogu"
Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit će ti u naručju sinove, nosit će ti kćeri na plećima. (23) Kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat će ti se licem do zemlje i prah će lizat s tvojih nogu.
Jahvin narod spaljivao svoju djecu?
Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i načinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. (17) Provodili su svoje sinove i kćeri kroz oganj, odavali se vračanju i gatanju, čineći tako zlo u očima Jahvinim i razjarujući ga.
Kralj Ahaz:
...i sam je proveo svoga sina kroz oganj
2. Knjiga o kraljevima 17,7
Spaljivali su svoje sinove i kćeri kao žrtve i bavili se čarobnjaštvom.
(Ovaj odlomak nedostaje u hrvatskom prijevodu. Radi se o periodu za vrijeme kralja Manašea)
Kralj Jošija je kraljevao oko 50 godina prije izgnanstva i vladao 31 godinu. Čak i u tako kasnom razdoblju, morao se posvetiti zaustavljanju običaja izraelaca da žrtvuju djecu božanstvu Molohu (prema mitološkoj Bibliji, naravno).
Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili kćerku provodio kroz oganj u čast Moleku. (11) Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sunčana kola. (12) Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku.
(2 Kr. 23,10)
Jeremija to kritizira:
"Da, sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim" - riječ je Jahvina. ... i spaljuju vatrom svoje sinove i kćeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade.
(Jeremija 7,30)
Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kćeri svoje Moleku kroz oganj provodiše
Ezekijel
Ezekijel bijaše prorok tijekom i nakon izgnanstva u Babilonu, 586 pr.n.e.
Kao Božji glasnogovornik, Ezekijel prigovara židovima što spaljuju svoju djecu u čast drugih bogova:
Sinove si svoje i kćeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludničenja, (21) pa si čak i djecu moju davala da se njima na čast kroz oganj provedu! (22) U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala.
(Ezek. 16,20-21)
Vrhunac božanskog licemjerja - Bog je naređivao žrtvovanje djece da bi svoj narod "zastrašio"
Bog Jahve kaže:
No zakleh se u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama, (24) jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca. (25) I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju: (26) da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve.
(Ezek. 20,25-26)
Bog je namjerno dao loše zakone koji donose smrt i naređuju žrtvovanje djece u vatri. To je zato, jer ih je Bog htio zastrašiti i pokazati im njihovog boga. Jesu li to zakoni predani i Mojsiju? Pokušava li Ezekijel tim riječima objaviti narodu da se Bog predomislio i da više ne traži žrtvovanje djece od svoga naroda?
Ezekijel nam priča da je od vremena dok je izabrani narod bio u divljini, pa do njegovih dana žrtvovao svoje sinove u vatri.
Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim? Kaljate se prinoseći im darove, provodeći kroz oganj svoje sinove u čast svim kumirima svojim sve do dana današnjega.
. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nećete me za savjet pitati!
(Ezek. 20,30-31)
Pomislite samo o ovome! U jednom slučaju Ezekijel kaže da je bog naredio izraelcima spaljivanje žive djece da ih ustraši. U drugome, on se buni kada to isto čine drugim bogovima.
Tada Jahve reče Jošui: "...zakolji muško i žensko, staro i mlado"
Grad Jerihon - "herem" Jahvi
Tada Jahve reče Jošui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima.
Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali.
Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.
Spališe grad i sve što bijaše u njemu: uzeše samo srebro, zlato, tučano i željezno posuđe i staviše u riznicu Doma Jahvina. (25) Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poštedi Jošua.
Jošua 6,16-17; 20-21
Ljudi određeni za žrtveno klanje, ne smiju se prodavati - mora ih se smaknuti - Jahvi (Isusovom Ocu) na poklon!
Ali ništa od 'herema', od onog što je Jahvi izručeno, bio to čovjek ili živinče ili njegovo baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posvećena stvar najveća je Jahvina svetinja. Nijedno ljudsko biće koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti.
Levitski Zakon 27, 29
Tada reče Jahve Jošui: "sasijeci mačem sve stanovnike grada!
Uništi grad Aj* !!!
Tada reče Jahve Jošui: "Zamahni kopljem što ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke."
Učini s Ajem i s njegovim kraljem kao što si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leđa."
Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od mača, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše mačem sve što bješe u njemu. Bilo je dvanaest tisuća onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena - sav Aj.
Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja.
Kralja ajskoga objesi o drvo do večeri. O zapadu sunčanom zapovjedi Jošua te skinuše truplo s drveta, baciše ga pred gradska vrata i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.
Jošua 8,1-29.
Dakle nakon što su pobili vojsku, vratili su se u grad i poklali sve njegove stanovnike (žene, djecu i starce - 12.000!). Bila to istina ili ne, ovaj užasan pokolj nevinih zapisan je u "svetoj knjizi" koju su čitali naraštaji do sada i upijali u sebe ovaj okrutni sadizam. U umu vjerskih fanatika, zjerstva tako imaju svoje opravdanje "jer su Bogu draga".
Uvijek je Jahve taj koji naređuje ratove, klanja, pljačke i uništenje. Je li bog Jahve krvoločan monstrum ili su biblijski pisci podli lažovi, a svećenici koji su vodili narod luđaci? Ili se radi o obmani masa poput one Hitlerove: "Gott mit uns." (Bog je na našoj strani.)
Jedini navedeni razlog za spomenute pokolje je bila drugačija vjera Kanaanaca od Izraelaca.
U Novom Zavjetu se ponosno navode "proročanstva" o dolazećem Mesiji, i uporno pokušava to povezati s Isusom. Niti najmanje im ne smeta što iz tih istih usta koja "prorokuju" izlaze i odvratne kletve i pozivi na klanje žena i djece. Isus to niti jednom svojom riječju ne osuđuje. Na misama u crkvama, često se pjevaju Psalmi, navode izreke starozavjetnih proroka-koljača, i pričaju starozavjetne biblijske priče. Je li Isus zaista "dokinuo" Stari Zavjet" i zamijenio ga Novim Zavjetom? Koji dijelovi Staroga još uvijek vrijede, a koji ne? U Katekizmu Katoličke Crkve lijepo piše da su BAŠ SVI DIJELOVI Staroga Zavjeta svetinja! Koji vrhunac licemjerja od onih koji bi trebali "znati".
_____________________
*Arheolozi su otkrili još jednu biblijsku laž - grad Aj je bio u ruševinama daleko prije vremena postojanja Izraela, pa je ta nemoralna pričica izmišljena kako bi se bombastično objasnile ruševine na koje su Izraelci naišli. Jerihonske čudesne trube spadaju u isti rang izmišljotina. Glede arheoloških dokaza za pad Jerihona, povjesničar Michael Coogan piše:
"To je priča, a ne povijest, zaključak pojačan rezultatima iskapanja u današnjem Jerihonu.… Zadnje nastambe su iz kasnijeg brončanog doba 1700 do 1550 pr. nove ere. Kako teolozi smještaju Izlazak iz Egipta na 1300 pr. nove ere, u vrijeme Jošue, dakle, već 200 godina nitko nije živio u Jerihonu." (str. 116/članak 7, sekcija 25).
Kletva i proročanstvo za Faraona
" riječ Jahvina: Ostavit će te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te ću pustiti i zvijeri zemaljske tobom ću nahraniti! Meso ću ti razbacat' po gorama, doline ću prekriti strvinom tvojom. Istekom iz tebe zemlju ću napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita riječna njome napuniti.
Tada zagrmje Jahve na moje uši i reče: "Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene"
" Tada zagrmje (Jahve - Bog) na moje uši i reče: "Kazne grada! Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. "
"Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau'obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!" .. na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!" I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. I reče im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom.
(Ezekijel 9,4-6)
Sjetite se što predstavlja, prije nego što prostodušno i s dobrim namjerama stavite taj TAU ukras oko vrata (simbol vjerske netolerancije i nasilja - "Ovo nosim da Bog ne ubije mene, nego one koji to ne nose.")
Koliko su ove krvave priče okrutnog Boga ili njegovih lažljivih proroka utjecale da se generacije fanatika svih ružnih boja osjećaju opravdane u svojim zvjerstvima, može pokazati samo povijest. Samo ovi redci bi trebali biti dovoljni da se ovoj ružnoj Knjizi oduzme titula "Sveta" ili "Božanski nadahnuta". Jahve - Bog naređuje klanje malene djece, novorođenčadi, majki, trudnica, staraca, ratnih zarobljenika. Preživjele žene i djecu se odvodi u roblje, siluje, pljačka i pali. Krasnog li temelja naše civilizacije i kulture.
Još Biblijskih nasilnih izreka okrutnog Jahve
Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama
da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima;
I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima - riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.'
Ovako govori Jahve nad Vojskama: "jest ćete svoju djecu"
Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi.
Jest ćete meso od svojih sinova, jest ćete meso od svojih kćeri.
Levitski zakonik 26,29
Prokletstva i kletve:
Trudne žene ćeš rasporiti/parati
Ispaštat će Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od mača past će oni, djecu će njihovu smrskati, žene trudne rasporiti.
(Hošea 13,16)
Brutalni Bog prijeti i prorokuje, da će se "iskaliti na nekim trudnicama i smrskati nečiju djecu", jer su se "pobunili protiv svojega Boga". Vrijedi li ta Božja prijetnja i u slučaju zalaganja za ljudska prava, potpisivanje Istambulske konvencije o zaštiti žena, istospolnim brakovima, izvanbračnoj djeci? Dovoljno je zapitati ZAŠTO će "djecu netko satirati". Očigledno zato, jer su prekršili nekakva pravila koja je svećenstvo pripisalo Bogu. Možda su počeli štovat nekog drugog Boga, drugog imena, prešli na neku drugu vjeru ili prestali u Boga vjerovat? Možda više ne "pokrivaju svoje žene"? Gornji stih kaže kako će se Bog iskaliti na takvima....
Svećenstvo je oduvijek smišljalo načine kako da ljude pokori "strašnim Božjim kletvama i prokletstvima", koje su oni lijepo izmislili, da im narod bude poslušan.
Kad je postao kraljem, pobi svu kuću Jeroboamovu i ne poštedi nikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po riječi koju je Jahve rekao preko sluge svoga Ahije iz Šila.
1 Kr 0,29
Hazael reče: "Zašto plačeš, moj gospodaru?" Elizej odgovori: "Zato što znam sva zla koja ćeš ti učiniti Izraelcima: spalit ćeš im utvrde, mačem ćeš poubijati njihove ratnike, njihovu ćeš djecu satirati, a trudne žene parati."
(2 Kraljevi 8,12)
Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Amonovih sinova, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer parahu trudnice gileadske da rašire granice svoje
Am 1,13
Nekome je "paranje trudnica i satiranje djece" kao Božja kazna, jako lijepo zazvučalo u uhu, pa je tu gnjusobu, donekle prepravljenu, porinuo i u Isusova usta:
"Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'
(po Luki 23,29)
Novi zavjet potvrđuje "pravednost" surovih starozavjetnih Božjih egzekucija
Pouka Izraelove prošlosti
Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju. I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće. I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.
(1 Kor 10,12.8).
Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava.
(Psalam 110,6)
Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana! (11) Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu!
(Psalmi 140,4)
Izvlačenje leševa Samarijanki s kukama i ostima
Počujte ovu riječ, krave bašanske, što boravite na samarijskoj gori, tlačite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite muževima: "Donesi da pijemo!" Zakle se Jahve Gospod svetošću svojom: "Dolaze vam, evo, dani kad će vas izvlačiti kukama, a posljednju od vas ostima.
Smrskavanje dojenčadi i silovanje kao Božja kazna
Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko će se vratit' svom narodu, svatko će u zemlju svoju pobjeći. Koga stignu, probost će ga: koga uhvate, mačem će sasjeći; pred očima smrskat će im dojenčad, opljačkati kuće, silovati žene.
Svi će mladići biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neće se smilovati, nad djecom im se oko neće sažaliti.
Izaija 13,16
Psalam 137,8-9 "The rivers of Babilon...."
"Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
"Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad !"
Drugi dio Psalma je prikladno izostavljen iz nekad popularne pjesme grupe Boney M - "The rivers of Babilon...."
I tko se tada nađe s ukletom stvari, neka se spali on i sve što mu pripada, jer je prekršio Savez Jahvin i osramotio Izraela.
Jošua 7,15
Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, (17) da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
2. poslanica Timoteju 3,16
Zauzimanje grada
Kada dođeš pod koji grad da na nj navališ, najprije mu ponudi mir. Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod što se nađe u njemu podvrgni tlaki neka za te radi. Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga. Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove muškarce pobij oštrim mačem ! A žene, djecu, stoku, sve što bude u gradu - sav plijen - uzmi sebi i uživaj plijen od svojih neprijatelja što ti ga daje Jahve, Bog tvoj.
Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo područje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu..
(2 Kraljevi 8,12)
Istoga dana zauze Jošua Makedu: udari na grad oštricom mača i pogubi kralja njegova i sve živo u gradu izruči "heremu", kletom uništenju, ne puštajući da itko utekne.
Krenu Jošua i sav Izrael s njim na Debir i napadoše ga. Osvojiše ga i razoriše; kralja njegova i žitelje okolnih mjesta pobiše oštricom mača. Kletom uništenju izručiše sve njegovo stanovništvo. Ne poštedješe nikoga.
Ne ostavi preživjelih, već izruči kletom uništenju sve što je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov.
Razglasite ovo među narodima! Posvetite se za rat! Dižite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici! Prekujte raonike u mačeve, kosire u koplja, nek' slabić kaže: "Junak sam!" Pohitajte i dođite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve, onamo pošalji svoje junake!)
(Joel 3,9)
Jahvino uplitanje u ratne pohode - iz Knjige o Makabejcima:
"Oni se uzdaju", dodao je, "u oružje i smionost, a mi u Boga Svevladara koji jednim migom oka može oboriti naše napadače i sav svijet." Nabrojio im je slučajeve u kojima se Bog udostojao zaštititi njihove pretke: onaj što se zbio pod Sanheribom kad je poginulo stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi, pa onaj u Babiloniji, u bici protiv Galaćana, gdje se borilo osam tisuća ljudi s pomoću četiri tisuće Makedonaca, i dok su Makedonci došli u škripac, onih samih osam tisuća, zahvaljujući pomoći s Neba, porazilo je stotinu i dvadeset tisuća neprijatelja i zadobilo velik plijen. Kad ih je tim riječima osokolio i pripremio da za svoje zakone i za domovinu i poginu, razdijelio je svoju vojsku na četiri odreda. Osim toga, naredi Eleazaru da im pročita Svetu knjigu, a onda je, davši im bojni zov: "S Božjom pomoću!" stao na čelo prvog odreda i napao Nikanora. Budući da im je Svemogući u boju bio suborac, pobili su preko devet tisuća neprijatelja, izranili i osakatili veći dio Nikanorove vojske i nagnali sve u bijeg. Zaplijenili su i novac onih koji su ih došli kupovati. Pošto su ih podugo tjerali, vratiše se natrag jer nisu imali vremena. Bilo je, naime, uoči subote, pa ih nisu dalje gonili. Pokupiše još neprijateljsko oružje i poskidaše plijen, a onda svetkovahu subotu, obilno hvaleći i slaveći Gospodina koji ih je tog dana izbavio i opet im počeo iskazivati svoju milost.
Vjerska "tolerancija i međureligijski dijalog"
Potiče li Biblija poštivanje drugih religija i njihovih svetinja, prava na bogoslužje? Je li spojivo kršćansko zalaganje za religijski dijalog s ovakvim biblijskim zakonima?
UBIJ ženu, najboljeg prijatelja, sina, kćer, svoju majku i oca - ako te nagovaraju na štovanje Boga koji nije Jahve. Kamenuj ih dok ne izdahnu:
Kad bi te brat tvoj,
sin majke tvoje,
ili sin tvoj vlastiti,
kći tvoja,
žena u tvom naručju ili
prijatelj tvoj koji ti je kao i život,
potajno zavodio govoreći:
'Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima',
kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga - nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga
nego ga ubij!
Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda.
Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve
Ponovljeni zakon 13,7-11
Sve druge religije su od Vraga! Svi drugi bogovi su Demoni!
Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju.
1 Kor. 10, 20
Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju, u grad nenastanjen. Spremit ću protiv tebe zatirače, svakoga s oružjem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju. " Mnoštvo će naroda prolaziti mimo taj grad i pitat će jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?" Odgovorit će im: " Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im ."
Jeremija 22, 6
Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova. Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova. Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa. Strepi pred njim, zemljo sva! Učvrstio je svemir da se ne poljulja.
Neki prijevodi to kažu žešće:
"Svi poganski bogovi su đavoli"
"Ako učinimo svi mi tako", rekoše jedan drugomu, "kao ova naša braća, i ne pođemo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo će nas istrijebiti sa zemlje."
"Proslavimo se i mi, pođimo protiv pogana što su oko nas!" (58) I tako dadoše naloge četama kojima su zapovijedali i krenuše na Jamniju.
" Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen. "
(Knjiga Izlaska 32,25-29)
" Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima - stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. On im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi. "Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reče Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov."
(Knjiga Izlaska 32, 25)
Veliki "prorok" Izaija - navjestitelj Isusa Krista (ili barem tako tvrde kršćani)
Koga stignu, probost će ga: koga uhvate, mačem će sasjeći; pred očima smrskat će im dojenčad, opljačkati kuće, silovati žene. Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato. Svi će mladići biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neće se smilovati, nad djecom im se oko neće sažaliti.
Izaija 13,15
Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!
Izaija 14,21
Da, ovako govori Jahve: ... tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit će se kao moštom. I znat će svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."
Izaija 49,26
Obećana zemlja:
Bog Jahve naređuje narodu da otjera/pobije sve autohtone stanovnike i nastani se u njihovim kućama. To je Jahvin "poklon" obećane zemlje svome narodu.
Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode čiju zemlju tebi daje te kad ih istjeraš i nastaniš se u njihovim gradovima i domovima, u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu...
Ponovljeni zakon 19,1
A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ideš da ih otjeraš s posjeda ispred sebe i kad ih otjeraš te se u njihovoj zemlji nastaniš...
Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš...
Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, uzmi nešto prvina od svakoga ploda što ga budeš dobivao od zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje...
Prorok Sveti Ilija kolje 450 tuđih proroka na gori Karmelu*
Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset.
Jahve je Bog! Jahve je Bog!" Ilija im reče: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.
1 Kings 18:19 "Now then send and gather to me all Israel at Mount Carmel, together with 450 prophets of Baal and 400 prophets of the Asherah, who eat at Jezebel's table." (New American Standard Bible)
[i]
Zanimljivo da Daničić-Karadžić prijevod Biblije, kao i Šarićev, revidirano izdanje iz 2007., preskaču spomen na još 400 proroka koji su jeli za stolom Jezabele. Svi ostali prijevodi, MT, LXX i Vulgata spominju navedene 450 + 400 proroka. Radi se o prorocima kanaanske božice Asherah, koju su prije obožavali Izraelci, odmah uz Jahvea. Nije jasno je li sveti Ilija poklao i njih 400.
Asherah je bila do reforme Kralja Jošije (koji je uveo striktni monoteizam) boginja Izraelaca. Međutim, kada je rečeni Jošija pao u religijsko-mačistički amok, ognjem i mačem je izbrisao sve bogove i boginje osim Jahvea, a po svemu sudeći, ovaj događaj sa Ilijom reflektira na vjersku propagandu te "čistke".
* Diveći se tim događanjima oko "svete" gore Karmela, grupa pustinjaka osniva red Karmelićana u 13. stoljeću, koji je obnovila Sveta Tereza Avilska i Sv.Ivan od Križa u 16. stoljeću.
Sveti Ilija ubija po 50+50+2 vojnika
Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu i, našavši ga gdje sjedi na vrhu brijega, reče mu: "Čovječe Božji! Kralj je naredio: Siđi!" Ilija odgovori i reče pedesetniku: "Ako sam čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu....i trećega pedesetnika kojeg poštedje, jer je kleknuo pred njim. Bilanca 1+50+1+50= 102 čovjeka progutana ognjem.
Pokolj Baalovih vjernika i rušenje njegova hrama
Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove svećenike, neka ni jedan ne izostane.
Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga.
Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi što ih predajem u vaše ruke, svojim će životom platiti njegov život."
Kad je Jehu završio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straži i dvoranima: "Uđite, pobijte ih! Nitko neka ne iziđe!" Tjelesna straža i dvorani uđoše, pobiše ih oštricom mača i prodriješe sve do svetišta Baalova hrama. Iznesoše Baalov lik iz hrama i spališe ga. Raskopaše žrtvenik Baalov, srušiše i hram Baalov i pretvoriše ga u jame za nečist, koje su ostale do danas.
"Hajde da služimo drugim bogovima! "
"Bude li istina i doista se ta grozota učinila u tvojoj sredini, onda posijeci oštrim mačem stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida."
" Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama.
…a narod sudjelovaše u njihovim gozbama i klanjaše se njihovim bogovima. I Jahve planu gnjevom na Izraela. "Pokupi sve narodne glavare", reče Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela."
Psalmi 58,11
" Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora."
"Timotejeva odgovornost"
(18) Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroštvima nekoć nad tobom izrečenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere. Među njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da nauče ne huliti.
Prva poslanica Timoteju 1,20
Nekakav Timotej (biskup?) predao je (prokleo?) neku dvojicu Sotoni (na paklene muke?), jer su odbacili kršćansku vjeru, "da nauče ne huliti".
Knj. o sucima 3,21-22
" Ehud mu reče: "Imam, kralju, za tebe riječ od Boga!" On odmah usta s prijestolja. Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. Za oštricom uđe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvući oštricu iz trbuha. Nečist je izlazila odande. "
Malo će pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode; i nećeš ih moći ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnožile. Ali Jahve, Bog tvoj, tebi će ih predati i među njih unositi stravu dok ne budu uništeni. I njihove će kraljeve predati u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom. Nijedan se neće održati pred tobom dok ih ne uništiš. Likove njihovih kumira spali!
" Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku. U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. "
" A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike. Silom su obrezivali neobrezane dječake koje bi našli na području Izraela. Progonili su drske tuđince. "
II Samuel 21,8-14
" Tako kralj (David) uze oba sina Rispe, …, i svih pet sinova Merabe, … Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Jahvom. …Pošto izvršiše sve što je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji. "
"Objesili su im dojenčad o dojke te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina. "
" Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje. "
Druga knjiga o Makabejcima 6:10
Mučite nas, ali svinjetinu nećemo jesti !
" Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. Kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi. Kad ih užariše, zapovjedi da se, naočigled ostale braće i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi. Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junački umru. "
Majka:
" (29) Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!"
Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na mučenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, " upitaše ga: "Hoćeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmučimo tijelo?" On odgovori jezikom svojih otaca: "Neću!"
Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke...."
Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda
Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Kušiti, Putijci, štitom zaštićeni, i Ludijci, što lukom strijeljate! Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se dušmanima svojim osveti: mač će se nažderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom! Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima žrtveno klanje u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata.
Dajte Bogu desetinu (tj. svećenstvu) ILI :
Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: "U čemu te prikratismo?" U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte - govori Jahve nad Vojskama - neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju - govori Jahve nad Vojskama.
Malahija 3,8-11
Ako svome Bogu ne date hrane (desetinu svojih prihoda svećenstvu) udarit će vas sušom i skakavcima.
Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu.
Ubij ljude koji ne slušaju svećenike
Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj čovjek pogubi. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela. Ponovljeni zakon 17,12
Proroke valja slijepo slušat. Ako kaže da ga udariš, moraš i to, inače će te razderati lav:
Neki od proročkih sinova reče po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali čovjek ne htjede da ga tuče. Tada mu onaj reče: "Budući da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav će te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiđe na lava koji ga razdera.
Knjiga o kraljevima 20.35
Kako se osvaja tuđi teritorij uz Božiji blagoslov?
Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli
Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju.
"Upitaj Boga", kazaše mu, "da znamo hoće li nam uspjeti put koji smo poduzeli." "Idite u miru", odgovori im svećenik, "put na koji ste pošli po volji je Jahvi."
Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha - po običaju Sidonaca - bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima.
"Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenčine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju. Kada dođete, naći ćete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u čemu što rodi zemlja!"
Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim mačem i spališe grad.
Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu.
Knjiga o sucima 18
Jahvin mač pokolja
Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ću evo mač iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti! A ti, sine čovječji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oči! I dođe mi riječ Jahvina: Za klanje naoštren, osvjetlan da sijeva. Osvjetlan da ga ruka prihvati, mač naoštren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici. Dođe kušnja, i odbačenoga žezla više biti neće - riječ je Jahve Gospoda.
A ti, sine čovječji, prorokuj i rukama plješći. Neka se udvostruči, neka se utrostruči taj mač pokolja, mač pokolja golema što ih odasvud okružuje. Da zadršću srca, da bude žrtava nebrojenih, na svaka sam vrata postavio mač, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje naoštren. Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo! I ja ću pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!"
Ezekijel 21,9-22
Kralj David (čijim se podrijetlom Isus toliko diči) naredi da:
"...im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu."
"...Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari stražnjim krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje izašlo kroz leđa van. "
"Neću ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu. "
"Progonili su Midjance i donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu. "
Gideon im reče: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat ću vam meso trnjem i dračem pustinjskim."
Voćke poštedi, a sve što diše posijeci oštrim mačem, neka ne živi.
U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u baštinu ništa ne ostavljaj na životu nego ih udari 'heremom' - kletim uništenjem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Perižane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj, naredio, tako da vas ne nauče činiti sve one odvratnosti što ih čine svojim bogovima te da ne sagriješite protiv Jahve, Boga svoga. Kad navališ na kakav grad pa ga moradneš dugo opsjedati da ga osvojiš, nemoj uništavati njegovih stabala zasijecajući u njih sjekirom. Možeš im jesti plod, a nemoj ih sjeći. Jer poljska stabla nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bježati u utvrdu. Jedino stabla za koja znaš da nisu voćke možeš ništiti; njih možeš sjeći i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv tebe dok ne padne.
Ponovljeni zakon 20,16
Komentar: Zar je išta potrebno dodati ovoj perfidnoj grozoti? Ipak ponovimo za one nesklone slušanju. Svemogući Bog uči svoj Izabrani narod kako valja obračunati s neprijateljskim narodima. Moraju pobiti sve živo, nitko ne smije ostati, jer eto, ti narodi štuju svoje bogove, pa ako Božji narod poštedi njihovu malenu dječicu, Bog će biti jako ljut na njih. Djecu moraju sasijeći mačem, ali moraju paziti na voćke. Kako iste ne mogu bježati od njih, a mogu im dati svoje plodove, Jahve lukavo savjetuje da se voćke ne posijeku. Ostala stabla im mogu dobro poslužiti kao vojne naprave. Svu djecu, žene, starce, zarobljenike, bake, invalide, trudnice, svakako moraju sasijeći, jer to Bog traži od njih. Je li ubojicama tijekom stoljeća, koji su čitali ove retke iz te "svete knjige" bilo Božje ime u glavi dok su činili svoja zvjerstva? I tako zagušili prirodnu ljudsku humanost, kojoj je neshvatljivo ubijanje djece i žena.
Kakav je to bog Jahve, Otac Isusov?
Evo ga na djelu.
Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama.
Zar ćemo zamjeriti iscrpljenim Izraelcima da su u predahu stalnih ratovanja, malo potražili utjehu u naručju strankinja?
One pozivahu narod na žrtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelovaše u njihovim gozbama i klanjaše se njihovim bogovima.
Bio bi red poštivati tuđe običaje i rituale (ne, nisu morali klati i peći malu djecu kako bi nas to željeli uvjeriti bibliolatri).
Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim.
To je valjda bilo njihovo božanstvo.
I Jahve planu gnjevom na Izraela.
Jahve je ljubomoran, bijesan i lako plane na narod.
"Pokupi sve narodne glavare", reče Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela."
Pjeneći se od bijesa, Jahve je poželio uništiti taj narod koji se drznuo pokloniti nekom drugom Bogu. Da ga totalno ne pokolje, Jahve traži odštetu u vidu vješanja svih narodnih glavara.
(5) Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: "Neka svatko pobije one svoje ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim."
Mojsije odmah naređuje pogubljenje na osnovu glasa za koji je mislio da je njegov Bog Jahve.
Baš tada neki Izraelac dođe i dovede k svojoj braći jednu Midjanku naočigled Mojsija i naočigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na ulazu u Šator sastanka. Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku i pođe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ženu; nju kroza slabine.
Svećenik je kopljem zaklao ljubavnike zatečene na djelu (sjetimo se da je i Mojsije imao za ženu midjanku Siporu, pa ju je otjerao zajedno s djecom). Pitam se hoće li to odobriti Dobri Bog.
Tako pomor Izraelaca prestade. A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i četiri tisuće.
To znači da je Jahve pobio već 24.000 ljudi "radi bluda". Da su narodne poglavare i to dvoje zaljubljenih zaklali i objesili prije, bilo bi par tisuća manje pomorenih.
(10) Jahve reče Mojsiju: (11) "Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvratio je moj gnjev od Izraelaca, obuzet među njima mojim revnovanjem. Zato u svome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda.
Dakle, Jahve je oduševljen klanjem dvoje mladih i vješanjem poglavara. To je stišalo Njegov bijes, pa je poštedio preostali Izraelski narod od totalnog uništenja.
Vjernici na ovom mjestu obvezno uzviknu: Alleluja, Hosana u visini, Vječna je ljubav Njegova.
Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljački. Zbor neka ih kamenuje i mačevima raskomada; sinove i kćeri neka im pokolje, a domove ognjem spali.
Baruh 23, 46
Jahve: Neka medvjedi rastrgaju djecu!
" Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći: "Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!" On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece ."
2 Kraljevi 2,23-24
Bog šalje dva medvjeda da rastrgaju 42 djece jer su se usudila zadirkivati ćelavog Jahvinog svećenika. To treba obvezno spomenuti na vjeronauku da djeca upamte kaznu koju im sprema Dobri Bog ako se usude rugati Njegovim svećenicima. Zar se Bog nije mogao dosjetiti nekom manje drastičnom rješenju "spasa" svoga proroka od dječjeg izrugivanja? Npr. poslati medvjeda da se samo propne i glasno rikne, ili im progovori, na što bi se oni razbježali i shvatili poruku za sva vremena. Ali, ne. Sadistički Jahve ih je morao dati raskomadati.
Apologeti smišljaju da se 'zacijelo radilo' o opakoj bandi naoružanih lutajućih tinejđera ogrezlih u zlu, a koji su htjeli zaklati Božjega poslanika, ili da su ih "poslali iz grada". Ili da riječ "rastrgati" ne znači ubiti. Ili da su mu ćelavost pripisali da bi ga proglasili nečistim i kamenovali (iako se kaže: "Ako čovjeku opadne kosa s glave, oćelavio mu je zatiljak, ali je čist. Lev 13,29). Ili da su uvrijedili Svetoga Duha. Ili da prijevod ne znači djecu iako u svim biblijama piše djeca. Ako im začuđeni kažete da sve to što su nadrobili nigdje ne piše, oni odmah uzvrate da niti mi ne znamo sve okolnosti ove priče: "Što ako su ta djeca bili budući Hitleri? Onda je Bog pravedno postupio što ih je dao medvjedima rastrgati ...a On sve znade i milosrdan je..." Ako i nisu bili zli, ranije ih je poslao pravo u raj, pa sve opet OK. ("Zašto bi žrtvovanje djece bilo nešto loše? Pa ona idu direktno u raj Bogu Molohu, Jahvi, Zeusu, Allahu, Manituu ili Krishni".)
Osvajanje Obećane zemlje
Knjiga o sucima (1,1-21) opisuje kako je Jahve - Svemogući Bog Stvoritelj svega, kovao osvajačke zavjere s Izraelcima kako da unište stanovnike kanaanske zemlje, da bi se tamo naselili Izraelci, nakon što sve živo pobiju, istjeraju i opljačkaju. Izraz "Obećana zemlja" je apsurd sam po sebi. Umjesto da im njihov bog učini kakvu pustinjsku dolinu plodnom, on ih šalje na TUĐU zemlju, na kojoj su od davnina stanovali neki drugi narodi, i nagovara ih kako da ih sve otjeraju ili pobiju, da bi se nastanili u "zemlji koju im je On, Bog, obećao dati", na dječjim leševima. Ujedno je lažljivo Božje obećanje da će u toj "obećanoj" zemlji "teći med i mlijeko".
"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.
Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da će ti je dati - zemlju kojom teče med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav obred:
"Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova.
To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko.
No to je bila više-manje suha, pustinjska zemlja, kao i danas, u kojoj bez vrijednih ljudskih ruku ne bi ništa uspijevalo.
1. KRATKA POVIJEST NASELJENJA U KANAAN
Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: "Tko će od nas prvi poći na Kanaance da se protiv njih bori?" A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi pođe; u njegove ruke stavljam zemlju."
Tada Juda reče svome bratu Šimunu: "Pođi sa mnom u zemlju koja mi je dosuđena u baštinu; borit ćemo se protiv Kanaanaca, a potom ću se ja uza te boriti na tvojoj zemlji." I Šimun ode s njim.
Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuća ljudi. U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane. Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama.
Izgleda da je Jahvi bilo drago ovo sječenje palaca na rukama i nogama zarobljenicima.
Tada reče Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsječenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi Bog vraća."
Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro. Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše mačem žitelje i spališe grad.
Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli. Onda Juda ode na Kanaance koji su živjeli u Hebronu - Hebronu bijaše nekoć ime Kirjat Arba - i ondje potuče Šešaja, Ahimana i Talmaja. Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoć zvao Kirjat Sefer. Tada reče Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu." Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlađeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju kćer Aksu za ženu. Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje. Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izručiše "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim područjem, ni Aškelona s njegovim područjem, ni Ekrona s njegovim područjem. Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola.
Svemogući Jahve NE MOŽE ništa protiv željeznih kola? Onda slijedi ovo:
Grad se nekoć zvao Luz. Uhode opaziše čovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: "Pokaži nam kuda se može u grad, pa ćemo ti biti milostivi." On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše mačem, a onoga čovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode.
Anđeo Jahvin dođe iz Gilgala u Bokim i reče: "Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obećao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: 'Neću raskinuti Saveza svog s vama dovijeka. A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego rušite njihove žrtvenike!' itd. itd...
"Lijepih" li i nabožnih naputaka kako klati sve živo, poharati i pljačkati, rušiti tuđe oltare, iz Svete Knjige. Ujedno vidimo da je Bog obećao da nikada neće raskinuti svoga Saveza - Zavjet sa svojim izabranim narodom. Međutim, kršćani su smislili nekakav "Novi zavjet", koji s očitim prezirom govori o Izabranom narodu i ukidaju njihov Zavjet, a na njihovo mjesto postavljaju Novi Savez onih koji "vjeruju u paklenog Krista Isusa".
U Novom Zavjetu toga nema, ili ?
Primjer 1 - Božja dva svjedoka će paliti i žariti Zemljom.
Otkrivenje 11,3
I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu.
Primjer 2 - Još krvoprolića - "Kosidba pogana"
Otkrivenje 14,19
I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega. Gazila se kaca izvan grada te poteče krv iz kace konjima do uzda, tisuću i šest stotina stadija uokolo.
Primjer 3 - Izginu sve živo u moru, a rijeke i jezera se pretvoriše u krv.
Otkrivenje 16,1-16
I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: "Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!" Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv.
Primjer 4 - Sunce pali ljude ognjem pa ljudi grizu jezik od muke.
Otkrivenje 16,8
Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke
3. ISTREBLJENJE POGANSKIH NARODA
Prvi boj za dovršenje djela Božjega
I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenimv; ime mu: Riječ Božja. Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist. Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara."
Anđeo:
"Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogućnika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih mogućih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!"
More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. (14) A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.
Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim.
Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. Od ovih triju zala poginu trećina ljudi - od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude.
Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?"
ZAVRŠETAK (Otkrivenja)
"Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama."
Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi. Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Dođi, Gospodine Isuse! (21) Milost Gospodina Isusa sa svima!
ZAKLJUČAK
Suočeni s gornjim dokazima brutalnosti i nemorala u Bibliji, kršćani obično reagiraju na neki od ovih načina:
1.) "Izraelce su okruživali narodi koji su žrtvovali svoju djecu, i činili nepojmljive zločine, štujući demone a ne Boga, pa ih je zato Bog odlučio ukloniti."
- to je, naravno, apologetska izmišljotina. Ne samo da su narodi koje su mitološki Izraelci "napali" na njihovom teritoriju bili kulturno napredniji, nego su upravo BIBLIJSKI* Izraelci bili ti koji su klali zarobljenike i svoju djecu na žrtvenicima (vidi pod 'žrtvovanje svake 500-te djevice', itd.). Kada Bog 'osuđuje' žrtvovanje djece, to nije toliko radi same djece, koliko zato jer se to čini u čast "drugim bogovima", a ne Jahvi. Treba stalno imati na umu da "Izraelci" o kojima piše Biblija, nemaju nikakve veze s povijesnim/današnjim židovskim narodom, nego je to hvalisavi mit tadašnjih političara, koji je imao svoj politički cilj. Nacionalno-religijski osjećaji su oduvijek bili sredstvo manipulacije masama.
("Zašto bi žrtvovanje djece bilo nešto loše? Pa ona idu direktno u raj Bogu Molohu, Jahvi, Zeusu, Allahu, Manituu ili Krishni". Netko vjeruje u Moloha, a netko u Jehovu, bez ikakvih dokaza, i optužuju one druge da vjeruju u demone.)
____________________________
*Još jednom naglašavam da Biblija nema veze s poviješću, i svi ti masakri su mit, a ne stvarnost.
Drugi židovski spisi pak uvelike ograničavaju surove odredbe Zakona. Npr. (Makot 10) pojašnjava:
"Sanhedrin koji osudi na smrt čovjeka jednom u 7 godina naziva se ubilačkim. Rabi Eliezer ben azaria reče: Sanhedrin koji osudi čovjeka na smrt jednom u 70 godina. Rabi Akiva i rabi Tarfon rekoše: Da smo mi bili u Sanhedrinu nitko ne bi bio osuđen na smrt."
Danas nam je ideja da je Bog na strani nekakvog naroda i bori se za njih, te ubija njihove neprijatelje i djecu, u najmanju ruku suludi nacionalizam.
No kršćanska Biblija u kojoj pišu takve stvari, a proglašava se Božjom riječju, itekako je oblikovala umove tijekom 1900 godina svoga postojanja. U ljudski um su se urezale slike klanja, paljenja i krvi, te huškanja vjerskih fanatika na one koji drugačije misle od njih.
2.) Bila su to surova vremena, a ljudi primitivni, pa im je trebalo prilagoditi božanske pouke i moralne upute, prema njihovom stupnju "evolucije svijesti" u smjeru Isusa Krista.
Ljudi prije 3.000 godina nisu bili mnogo nemilosrdniji od ljudi npr. iz 20. stoljeća. Dovoljno je pogledati na okolne narode toga doba, kako nam otkriva povijest. Sigurno ih naredbe "kamenuj preljubnika", "šibaj svoje robove" ili "pobij žene i djecu naprijatelja", "blagoslovljen onaj koji smrska dojenčad o stijene", "uništi mnogobošce ili štovatelje kumira drugih bogova" ... nisu učinile ništa boljima. "Božje poruke" su mogle izostaviti okrutne zapovijedi o klanjima i ubijanjima na osnovi vjerske netrpeljivosti, i krute ubojite propise, a predložiti svom Izabranom narodu npr. ovo:
"Razvijajte proučavanje prirode bez ikakvih dogmi, svoj moral temeljite na uzajamnoj pomoći i suosjećanju prema svim živim bićima, koliko je to praktički moguće. Neprekidno se korigirajte i propitkujte svoje stavove i zaključke. Svijet je neprekidna mijena, tajanstveno mjesto, gdje ništa nije apsolutno i nepromjenjivo. itd..."
Ujedno treba reći i da kršćani s takvom apologetikom sugeriraju da je židovski narod bio toliko zao i pokvaren i surov i primitivan, da im je Bog morao prilagoditi svoje poruke kako bi Ga oni mogli lakše razumjeti "u svoj svojoj zloći". Ali onda dolaze kršćani, sa svojim dobrim paklenim Isusom Kristom, koji je sve to "konačno oplemenio" (kao da Isusovo konačno rješenje apokalipsom i vječnim paklom sve oplemenjuje).
Tako kršćani vele da je "Bog postupno davao svoju Objavu, imajući u vidu Isusa Krista, svoga Sina, kojega je naumio na kraju žrtvovati za spas sviju".
Kako Židovi kao "Božji izabrani narod" uopće nisu prihvatili nikakvoga Isusa kao Boga do dan danas, osim iznimno malo pojedinaca, taj "postupni Božji plan s Isusom" totalno je omanuo.
To je, ustvari, propaganda jedne religije, nauštrb druge, koja mu je totalno antagonistička, pa drže valjda, da imaju pravo po njima pljuvati, kao što su i oni pljuvali po "mnogobošcima", a muslimani i po jednima i po drugima. Svaka religijska ideologija stavlja početak svega od sebe, i ima plan obuzeti umove svih ljudi i postati gospodar svijeta "na kraju vremena".
3.) "Zašto se čuditi primjerima nasilja i seksa u Bibliji? Život je pun okrutnosti i Biblija ništa ne uljepšava niti ne taji. Ona jasno iznosi grijehe čak i najvećih proroka i božjega naroda.
Takvo rezoniraje često čujemo od teologa. Ali radi se samo o lukavoj smicalici i skretanju fokusa s glavnog problema. Naime, problem uopće nije u nekakvom moralističkom otvorenom iznošenju detalja ljudskog nasilja i pokvarenosti, nego izričitim Božjim naredbama da se kolju nevine žene i djeca, te spaljuju ideološki/nacionalno nepoćudni gradovi, ako to "milosrdni" biblijski Bog nije obavio svojom rukom. Ujedno nas teolozi uvjeravaju da je Bog = Apsolutno Dobro i Ljubav. Okrutni Bog osobno naređuje pokvarenosti.
4.) "U 'židovskom' Starom Zavjetu je pisalo - "Oko za oko, zub za zub," ali naš Spasitelj je to pretvorio u "Ljubite svoje bližnje kao samoga sebe" i "Opraštajte svojim neprijateljima".
Niti novozavjetni Isus, niti Crkva, niti njezini pripadnici nisu se toga držali. A može se reći da je i to tumačenje pogrešno. Naime, izraz "Oko za oko, zub za zub," odnosio se na načelo pravednosti koje je prepisano iz Hamurabijevog Zakonika kao prvotni pravni sustav, ali i ratno geslo. Modificirano se zadržalo sve do danas - uvijek se u sudskim sporovima zahtijeva neki oblik kazne ili nadoknade za počinjenu štetu. Ako vam netko podlo iskopa oko, zar ćete mu sve oprostiti i dati da vam iskopa drugo? Nećete. Prekršitelj ide na sud i dobiva kaznu. Neće i njemu iskopati oko jer je iskopao vaše (iako bi to možda bilo pravedno kad bi se vas pitalo), ali će dobiti nekakvu kaznu, a vi nadoknadu. Oko za oko, zub za zub je i Talmudska metafora da kazna ne smije biti veća od počinjene štete (npr. da se za krađu ne može odsijecati ruka itd.)
(Kršćani nikako ne mogu izbjeći prikrivenu židovomržnju, ta Novi zavjet je toga prepun. Tako će i svoj Stari zavjet, koji su naprosto uzeli Židovima i prepravili ga kako njima odgovara, proglasiti da se odnosi na "velike židovske grijehe", iako njegov sadržaj proglašavaju svetim. Židovska religija je vrlo kompleksna i obuhvaća mnoga tumačenja, usmenu predaju i spise pored Tore (iz koje je "nastao" Stari Zavjet). Gledati na Židove kroz kršćanski Stari zavjet je pogreška koji kršćani vrlo često (i vrlo rado) čine radi vjerske propagande.)
Novi Zavjet nije ništa "ublažio" ili "popravio" Stari. Novi Zavjet je u svom Otkrivenju "navijestio" masovni brutalni pokolj većine stanovnika Zemlje, a Isus Krist, kao Božanska osoba, uveo i "vječno pečenje u ognjenom jezeru sa škrgutom zuba", što u usporedbi s recipročnom kaznom načela - oko za oko, zub za zub - izgleda beskrajno primitivnije i beskrajno okrutnije.
Navodno Isusova izreka: "Ljubite svoje bližnje kao samoga sebe" nema ništa sa sudstvom i zakonom. Njegovo poticanje na "okretanje drugog obraza", "tko tebe kamenom ti njega kruhom", "neka kažnjava i osuđuje onaj tko je sam bez greške" - pravna je besmislica, kako prije tako i sada. Možda ima nekakvog smisla kao poziv na unutarnje odricanje od mržnje i osvete, ali ništa drugo. Kontekst tih izreka je ideja skorog kraja svijeta: ljubite neprijatelje, okrenite drugi obraz kada vas udare, odbacite svu svoju imovinu poradi Kraljevstva nebeskog, jer je ionako uskoro propast svijeta i Sudnji dan, pa nije bitno...
Izreka "Ljubite svoje bližnje kao samoga sebe" uopće nije Isusova. Isus (grčki pisac) je samo ponavljao riječi čovjeka koji je pisao židovsku Toru (Levitski zakonik 19,18.). Ta se izreka ne odnosi na "ljubav prema svim živim bićima", nego na vlastitu naciju. To je rodoljubno, nacionalističko geslo, jer rečenica prije ove u Levitskom zakoniku definira tko je "moj bližnji": "Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda." Dakle ništa od univerzalne ljubavi koju Kršćani na prijevaru pripisuju Isusu Kristu. Ostale Isusove izjave, lako se mogu pronaći ili u Tori ili u tadašnjim učenjima Esenske zajednice. Naravno, Isus je na riječima bio miroljubiv i pun praštanja, dok nije sakupio dosta sljedbenika. Kasnije je okrenuo priču i naredio da prodaju sve i za te novce kupe oružje, da pod njegovim vodstvom zbace svećenstvo u Jeruzalemskom hramu i postave njega za Mesiju-Svetoga Kralja.
On proklinje sve koji ga ne priznaju za Mesiju, prijeti židovskim gradovima da će im biti gore nego Sodomi i Gomori, kune i udara bičem po hramskom prodavačima predmeta za bogoslužje kao stoci, itd. Novi zavjet je prepun mržnje prema Židovima. Sekta iz koje su ti spisi nastali, bila je u velikom neprijateljstvu sa Židovima tih vremena i gradila se na preziru prema njima. Stoga ih kleveću pri svakom spominjanju kakvog Židova. Očito ništa od konkretne ljubavi prema svojim neprijateljima. Zanimljivo da povijest uopće nije zabilježila nekakvo veliko židovsko neprijateljstvo prema Kršćanima. Oni ih jednostavno nisu nikad pretjerano zanimali.
Oprašta li Isus Judi?
"Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."
(Matej 26,24).
Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.
(Ivan 17,12) sin propasti = JUDA
Pavao, taj glavni Isusov sljedbenik nije se pokorio naredbi velikog svećenika Ananije da ga se udari po ustima zbog blasfemije:
Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. (3) Onda mu Pavao reče: "Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" (4) Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?"
(Djela 23,2-3)
Pavao nije okrenuo drugi obraz kad je dobio pljusku, nego opsovao velikog svećenika Ananiju. Zaboravio je na Isusovu naredbu: "Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, (28) blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." (29) "Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi" (Luka 6,28), kao i svoju vlastitu: "Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!"
(Rimljanima 12,14).
5.) "Iako u Bibliji pišu "retci koji su nekima teški za razumjeti", "takozvana tamna mjesta u Bibliji koja neki zlobno iskorištavaju da oblate Gospodina", pokaži mi gdje u katoličkom katekizmu piše da je "blažen onaj koji razbije dojenčad o stijene" (Psalam 137) ili da se mora do smrti kamenovati nevjerna supruga!
Katolički katekizam je rezultat stoljetnog rada armije plaćenih crkvenih teologa. Njihov glavni zadatak je bilo isprotumačiti Bibliju na način koji će biti ljudima prihvatljiv, a premazati slatkim putrom intelektualno nepoštenih sofisterija sve što je odvratno i nazadno ili praznovjerno. Pri tome također moraju paziti da ne pretjeraju, jer mogu nalikovati običnom svjetovnom humanistu, koji se oslanja na prirodnu ljudsku dobrotu i poštenje, koje je u nas kao ljude ugradila evolucija i život u društvu. Stoga vrlo pedantno žongliraju između te dvije krajnosti: nasilne i praznovjerne zbirke prastarih spisa koju su nazvali Sveto pismo, i modernog, sekularnog, ateističkog, bezbožnog, prirodnog humanizma. Da to ne čine, odavno bi ih već izjeo zub vremena i pomela povijest.
6.) "Treba stvari gledati u kontekstu cijele Biblije, a ne izvlačiti pojedinosti i tumačiti ih na pogrešan (zao, bogomrziteljski, ateistički, neteološki, lažni, sotonski....) način. Biblijski Bog je dobar Bog, i sve treba tumačiti prema tome stavu, a i novozavjetnoj Isusovoj žrtvi za sve. “Nasilje je nespojivo s Božjom prirodom", kaže Papa Benedikt XVI.
Ovo je kružno zaključivanje. "Bog je dobar, pa sve treba tumačiti kao akt dobroga Boga, a dobar je jer tako piše u Bibliji."
Ako, u Starom zavjetu piše da je "Bog rekao X" ili "Bog je napravio "Y", moramo shvatiti te izjave kao lažne ako impliciraju da Bog nije najbolji Bog koji može biti. Uz to, bez obzira da sadrži kontradiktorne izjave, teolozi nas uvjeravaju da je "Stari zavjet ... Božja riječ; nadahnuta Božja Objava i bez ikakvih grešaka ili kontradikcija."
Kad pogledamo što stvarno piše u Bibliji u smislu kako se taj Bog konkretno ponaša, onda nalazimo zlog, pakosnog nasilnika, za kojega nema dovoljno riječi kojima bi se opisala Njegova pokvarenost i nasilnost iz vlastite ljubomore. Biblija (i Kuran koji se na nju nadovezuje) stvarno iskaču iz gomile drugih vjerskih knjiga, kao izuzetno nasilne i ružne knjige, zlog, paklenog Boga.
7.) "To je simbolika. "Dojenčad koju treba smrskati o stijene", to su ustvari naše griješne misli....
Apologeti su PRISILJENI smisliti bilo što, da održe vjeru u glavama i srcima onih koji su, većinom od svojih roditelja i sredine, primili taj ideološki mem u ranom djetinjstvu. Ili to ili im vjera pada u vodu i mogu potražiti drugo zanimanje. Stoga će smisliti bilo što, pa čak i takve gluposti, koje nalikuju potezu očajnika. Upravo to je napisao prvi najveći kršćanski apologet Origen, pa se to ponavlja čak i danas, na lažljivoj trpezi teoloških recepata za održavanje Biblije na životu:
U odgovoru kritičaru Biblije na ovo:
"Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad !"
Origen palamudi ovako:
"Pravedni se prepuštaju uništenju svojih neprijatelja, što će reći, svojih poroka, tako da ne pošteđuju pri tome niti djecu, što će reći, rane početke i poticanje na zlo. U tom smislu također razumijemo jezik Psalma 137...Jer, “maleni od Babilona” (što će reći konfuzija) su one uznemirujuće griješne primisli koje se pojavljuju u duši, pa onaj tko ih suzbije udarcem, što će reći, njihove glave naspram čvrste i solidne snage razuma i istine, je osoba koja “smrska o stijenu malene”; pa je stoga istinski blagoslovljen."
Krasna li primjera, kako se krvožednost iz davnih vremena pretvara u "blagoslovljeno stremljenje ka dobru i vrlinama". Tako bi se i Hitlerov "Mein Kampf", mogao isprotumačiti na način da su "Židovi ustvari simbolični prikaz naših grijeha", a konačno rješenje s plinskim komorama je "način da se zaduše naše zle tendencije, pa tako dobijemo za to blagoslov".
Netko bi mogao predbaciti; "Pa zašto ne? Time se nešto ružno pretvorilo u nešto pozitivno i svi sretni. Genocid, koji je Bog izravno naredio, izgleda loše, ali je zapravo dobar. Radi egzegeze."
Ali čemu? Čemu zastarjelu i nasilnu knjigu, čiji su autori OČIGLEDNO bili nasilni primitivci sa svojim isto tako nasilnim Bogom, preko žustra rada teologa pretvarati u nešto probavljivo danas? To je suvišan trud, koji jedino ide u prilog onima koji smišljaju takve jalove rabote i održavaju Pape, Mule i hijerarhiju klera na umjetnom disanju.
Ako se sve bajke iz Biblije (uključujući i Isusa) shvate kao simbolika, pjesništvo, težnja čovjeka prema duhovnom napretku..... onda je jedina "zamjerka": "Zašto tako nasilno i grubo? Imamo masu spisa koji taj rad obavljaju daleko bolje i uvjerljivije, bez tona teološkog maslaca. Uostalom, čemu se u duhovnom rastu oslanjati na nekakve stare simbolične spise. Dovoljan je svijet oko nas i življenje samo po sebi sa svojim konkretnim izazovima.
Kontinuitet nasilja, okrutnosti, vjerske nesnošljivosti, licemjerja i praznovjerja, obilježio je i Stari i Novi Zavjet, a njihov poguban utjecaj je stoljećima pružao opravdanje zlodjelima religijskih fanatika i doprinosio zaglupljivanju naroda. Novi Zavjet je, sa svojom hipotezom o Božjoj kazni vječnim mukama u gorućem Paklu nakon Sudnjega Dana (Božja Inkvizicija), kada će cijeli svijet biti uništen božanski izazvanim katastrofama, još okrutniji i nasilniji od "staroga", iako je nastao stotinama godina kasnije. Ne pomaže svećeničko zaklinjanje da je Krist oličenje Ljubavi i Milosrđa. Ne pomažu lijepe pjesničke slike Isusa dobrotvorca i nevino osuđenoga, čija žrtva spašava čovječanstvo. Popularno stvorena slika Isusa totalno odudara od opisa toga lika u Bibliji.
8.) "Na osnovu čega vi ateisti uopće možete prosuđivati što je dobro a što je zlo?"
I to se često čuje. Negira se "ateistima" bilo kakav osjećaj za moral, pravdu, suosjećanje prema patnjama ljudi, ikakav etički kompas ili ljudskost. Skreće se s očiglednih primjera neljudskosti u Bibliji, na filozofiranje o "biti morala i njegovom apsolutnom izvoru koji je Bog", kao da u trenutku kada treba spasiti dijete od utapljanja, moramo sazvati vijeće mudraca da bismo ustanovili što je to dobro, život, moral ili plemenit čin ljudskosti.
Isus (jedna od tri božanske osobe?) objašnjava da nije došao mijenjati okrutne Mojsijeve zakone.
"Ne mislite da sam došao dokinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao dokinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom."
(Mt 5,17)
Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona."
Luka 16,17
Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.
Isus se poziva na Jahvin Zakon ubijanja sina koji prokune oca ili majku !
Prvo svećenici prigovaraju Isusu da se ne drži tradicionalnog religijskog ritualnog pranja ruku prije jela. On im bahato uzvraća da se niti oni ne drže naredbe koju je Mojsiju dao Bog - da smrt zaslužuje sin koji opsuje oca ili majku (kamenovanjem?).
Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!"
On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
(Mat.15:3)
Marko to ponavlja:
Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite."
(Marko 7,10)
Isus kaže da svako slovce i potezić u Zakonu i dalje vrijede i da se ne smije niti najmanja sitnica promijeniti. (Mt 5,18-19) To je vrlo radikalna formulacija. Čovjek bi očekivao neku blažu, u smislu jasnog objašnjenja da je važan duh zakona, njegova humanost, a ne njegovo slovo, nasuprot pismoznanaca i farizeja koji nisu dovoljno pravedni.
Saduceji, koje Novi Zavjet ne spominje, bili su pristaše strogog formalizma, pazili su na svako slovce, svaki znakić; a farizeji, intelektualci, razvijali su tumačenja davno zapisanih slova Zakona da bi ih primijenili na nove okolnosti u duhu, a ne tvrdo dogmatski. Npr. Mt 15,1-20. Ovdje Isus koristi saducejsko načelo protiv farizeja, iako bi mu inače saduceji morali biti još dalji od farizeja (pisci evanđelja su neupućeni u stvarno stanje stvari u tadašnjem Izraelu !). Na nekim drugim mjestima, Isus drugačije govori, i mijenja stare zakone, pa na kraju nije jasno što je on ustvari htio (osim da ga narod slijepo slijedi kao Mesiju - Židovskoga kralja).
Treba još spomenuti da čak niti načelo "oko za oko, zub za zub", nije poštovano u Starom zavjetu, osim na par mjesta. Bog Jahve baca cijele obitelji u ponor, ili ih spaljuje vatrom, ili od svoga naroda traži da se potomci kakvog, njemu nesklonog čovjeka, objese. Tu nema govora o recipročnoj kazni. Tu "pravdu" određuje nadasve ćudljiv, ljubomorni, brutalni bog, čiji postupci više nalikuju kakvom bjesomučnom manijaku iz odgovarajuće ustanove, nego entitetu s bilo kakvim osjećajem za pravednost i humanost. A "oko za oko" još je blagi postupak, prema Isusovom bacanju svojih ideoloških suparnika u vječni pakao sa škrgutom zubiju.
Tipična apologetika Božjih klanja djece
Kako vrhunski kršćanski apologet brani biblijski genocid žena i djece, koji naređuje i obavlja osobno Bog mnogo puta:
William Lane Craig, misli da bi djeca mogla poremetiti Božje planove.
Pa je najoptimalnije da se sva pobiju. Ionako će u raj. Bog ih je stvorio, pa ih može po svom ćefu poslije gutiti polako u vodi, klati, masakrirati, paliti i sve što najveći sadist može smisliti u svojoj bolesnoj glavi.
http://www.reasonablefaith.org/slaug...the-canaanites
Poslušaj, dakle, riječi Jahvine. OVAKO GOVORI Jahve nad vojskama:
..... pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!"
Stoga svu mušku djecu pobijte! A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se. "
Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega.
William Lane Craig to opravdava ovako:
Čakštoviše, ako vjerujemo, kao i ja, da je Božija milost pružena onima koji umru u djetinjstvu ili kao vrlo malene bebe, smrt te djece je ustvari njihovo Spasenje! Mi smo tako vezani za zemaljsku, naturalističku perspektivu, da zaboravljamo da oni, koji umru su radosni napustiti ovu Zemlju našavši neusporedivu sreću u nebu. Stoga, Bog toj djeci nije učinio ništa nažao time što ih je lišio njihovih života.
UGLEDNI hrvatski kemičar dr. sc. Pavle Močilac, stručni istraživački suradnik Sveučilišta u Manchesteru, član udruge Protagora i jedan od osnivača građanske inicijative Glas razuma - Pokret za sekularnu Hrvatsku, napisao je otvoreno pismo profesoru Damiru Borasu, novom rektoru Sveučilišta u Zagrebu, povodom njegove izjave o "povratku biblijskih vrijednosti na Sveučilište".
"Poštovani profesore Boras,
Čestitam Vam na izboru za rektora slavnog zagrebačkog Sveučilišta, najstarijeg sveučilišta u Hrvatskoj! Doista velika je čast i iznimna odgovornost biti na čelu institucije koja je stup intelektualnog života našeg društva i države, Sveučilišta koje je 500. na listi najboljih svjetskih Sveučilišta!
Doduše, moram priznati da me je pomalo zbunila Vaša izjava da želite vidjeti slavno Sveučilište kao mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti. To me je neobično podsjetilo na ona, ne tako davna vremena s početka osamdesetih, kad se bratsko Teheransko Sveučilište vratilo kuranskim vrijednostima. Ja sam ipak samo kemičar pa mi nije jasno na što ste točno mislili.
Rektore Boras, budite ljubazni, objasnite jednom kemičaru malo podrobnije, na koje ste to točno biblijske vrijednosti mislili? Da li na one iz Starog Zavjeta kad Jahve naređuje genocid Kanaanaca, pogubljenja i kamenovanje "preljubnika" ili one iz Novog Zavjeta kad Pavao govori da žene trebaju šutjeti?
Nije mi sasvim jasno da li ste mislili na one da treba pobiti homoseksualce (Lev. 20:13, Rim. 1:26-32), bludnike (Lev. 20:10, Pnz. 22:22), neposlušnu djecu (Pnz. 21:20-1, Lev. 20:9, Izl. 21:15), žene koje nisu djevice prije prve bračne noći (Pnz. 22:13-21), one optužene za poročnost od strane dva svjedoka (Pnz. 17:2-7), bilo koga tko radi na subotu (Izl. 35:2-3, Br. 15:32-6 )? Ili na one da je sramotno za ženu da govori u Crkvi (1Kor. 14:35-6), da muškarac mora odobriti ženine riječi da bi one vrijedile (Br. 30:8), da žena ne smije poučavati niti vladati nad mužem (1Tim. 2:12) ili ono kad se naređuje: „Ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se“ (Br. 31:17-8)? A možda one o opravdanosti ropstva (Lev. 25:44-6, Izl. 21:2-8, Ef. 6:5, Kol. 3:22) o tome kako prodati vlastitu kćer u roblje (Izl. 21:7-8), kada istući roba „žestoko“ a kad „blago“ (Lk. 12:42-8), da je u redu je tući roba ukoliko ne umre u roku od dva dana (Izl. 21:20-1) ili kako označiti roba bušenjem njegovog uha šilom (Pnz. 15:17)? Ili možda onu da silovatelj nevjenčane žene je mora otkupiti i vjenčati je (Izl. 22:28-9), da je u redu je tući djecu šibom, „neće umrijeti” (Izr. 23:13-14), ili onu da ukoliko muž posumnja da ga je žena varala, žena mora popiti „vodu gorčine i prokletstva“, a ukoliko joj ta voda naškodi to je dokaz da je kriva. (Br. 5:12-31)? A možda ste mislili na ono kad nam Isus govori da nije došao donijeti mir, nego mač.“ (Mt.10:34), a „tko nema mač neka proda svoje ruho da si kupi mač“ (Lk. 22:36)? Hoće li sad naši profesori agronomije učiti studente kako prokleti smokvu jer nije bilo plodova van sezone (Mk.11:12-4, 20-1)? Da li su to one vrijednosti da ne treba pomoći djevojci koja nije od tvojeg roda ili vjere (Mt. 15:22-8)?
Vjerojatno ćete reći da ste mislili na - ne ubij, ne laži, ne kradi, no tada ste mogli zapravo pozvati i na vrednote starog Egipta, zar ne?
Kako sam po struci kemičar rado bih znao, kako će povratak biblijskim vrijednostima unaprijediti, recimo, istraživanje grafena na Kemijskom odsjeku PMF-a? Svakako me zanima da li će se sada, kad ste objavili povratak na biblijske vrijednosti, kolege geolozi i paleontolozi malo korigirati i početi poučavati studentariju da je zemlja stvorena za samo par dana, kako nas to sveta knjiga uči? Hoćemo li sad našeg slavnog krapinskog neandertalca proglasiti tek sotonskom smicalicom nekakvog Krampusbergera u suštoj suprotnosti s biblijskim vrijednostima? Hoće li kolege fizičari sad naučavati da je ipak Svemogući vječni Bog, a ne Veliki prasak stvorio svemir? A naše drage kolege biolozi? Da li će oni sad, s obzirom na Vašu fetvu, poučavati kreacionizam? Živo me zanima kako će izgledati nastava na Medicinskom fakultetu u svjetlu dogme o bezgrešnom začeću.
Sasvim sam siguran da ste upravo Vi, profesor sa čak 6 citata na Web of Science i H-indexom 1 pravi lider za 21 stoljeće, stoljeće biotehnologije i nanotehnologije, a ne, recimo, tamo neki profesor kemije sa PMF-a koji pak ima nekih tričavih 2364 citata i H-index 21. Jer to nije bitno! Jer u jednoj sekularnoj državi, na sekularnom Sveučilištu u 21 stoljeću, što to ima važnije od povratka biblijskim vrijednostima?
Profesor Bjeliš nam je u uspomenu ostavio visak, a Vi, profesore Boras, ćete nam ostaviti svakako, Bibliju, krunicu ili raspelo.
Poštovani profesore Boras, čestitam Vam jos jednom i želim Vam puno uspjeha i sreće! Vaš kolega sa teheranskog Sveučilišta bi možda dodao: Mašallah!
Srdačan pozdrav,
Dr. sc. Pavle Močilac"
Marko Oršolić, poznati bosanski franjevac u svojoj knjizi "Zlodusima nasuprot, religija i nacionalsocijalizam" piše o crkvenom konformizmu u Drugom svjetskom ratu, te njezinoj tadašnjoj nedoraslosti vremenu.
"Nema zgodnog i nezgodnog vremena kada treba navješćivati istinu. Vatikanska diplomacija je iz diplomatskih razloga u Drugom svjetskom ratu očito zakazala, jer je imala sporazum s Hitlerom, s Reichom je imala konkordat i držala se toga konkordata. A u takvim situacijama nema konkordata, nema ničega, tu se treba držati istine, a istina je da je fašizam, nacionalsocijalizam u svojoj biti bio antijudaistički, antikršćanski, antiislamski, jer je bio rasizam. Taj rasizam pokušao je Pio XII. malo osuditi, ali to nije bilo dovoljno. Praksa nastala na temelju nacističke politike, praksa uništavanja cijelih naroda, pa i jednog Božjeg, bila je stravična, nepodnošljiva i nepodnošljivo je da Vatikan nikada nije stavio Hitlerov "Mein Kampf" na indeks zabranjenih knjiga, a stavio je Zolu i mnogo toga drugoga."
[Adolf Hitler, govor, Reichstag, 1936]
Adolf Hitler:
- majka i otac (Klara i Alojz) pobožni katolici
- kršten, primio prvu svetu pričest i krizman kao katolik, nikada formalno nije napustio tu Crkvu
- polazio samostansku školu benediktinaca (u grbovima na zidovima imala je simbol kršćanstva -križ- s kukama (Svastika - Hakenkreuz))
- bio ministrant u crkvi
- kao dječak želio postati "Kristov vojnik" i svećenik
- nikada nije ekskomuniciran ili osuđen od svoje crkve (za razliku od Martin Lutera)
- za rođendan su mu dolazila Papina izaslanstva
- Božanskom proviđenju zahvaljuje na 'čudesnom' preživljavanju atentata (The Rise and Fall of the Third Reich, William L. Shirer, p. 1069).
- Generalu Gerhart Engelu, Hitler kaže: "Ja sam Katolik sada kao i prije, i uvijek ću to ostati" (njegovo je kršćanstvo bilo "socijalno kršćanstvo").
- "Ovaj ugovor (sa Svetom Stolicom) jasno pokazuje cijelom svijetu da je neprijateljstvo nacional socijalizma [nacizma] prema religiji laž.” Adolf Hitler, 22 srpnja 1933. (Hitler i Papa: Tajna povijest Pija XII, od John Cornwell-a)
- "Veličina kršćanstva nije bila u pokušajima dolaska do kompromisa sa sličnim filozofskim mišljenjima staroga svijeta, nego u njegovom neumoljivom fanatizmu u propovijedanju i borbi za vlastitu doktrinu."
- Zakletva vjernosti koju su polagali njemački vojnici (Wehrmacht), 2. kolovoza 1934. god: "Zaklinjem se Bogom s ovom svetom prisegom ... "
- u postrojbe SS-a, Hitler nije dozvoljavao da uđu ateisti jer: "njihovo odbijanje piznanja Više Sile" moglo je biti "potencijalan izvor nediscipline" [Burleigh, Michael: The Third Reich: A New History; 2012; pp. 196-197]
- A. Hitler je cijenio M.Luthera:
“Hitler proglašava 31.X. (prema događaju iz 1517.) nacionalnim blagdanom, da obilježi dan kada je revoltirani augustinski redovnik Martin objesio svojih slavnih 95 teza protiv nadmoći Pape i pontifikalnih doktrina na crkvenim vratima dvorca u Wittenbergu”. (Funck-Brentano: Luther (Paris: Grasset, 1943) str. 272.).
- "Mein Kampf" (1924) (Moja borba - Hitlerova autobiografija): "vjera je jedini temelj moralnoga stava"; napad protiv religije "snažno nalikuje borbi protiv općih pravnih osnova države."
- Hitler piše o svojoj ljubavi prema Crkvi i njezinu svećenstvu: "Imao sam izvrsnu prigodu oduševiti se svečanim sjajem sjajnih crkvenih svetkovina. Kao što je i bilo prirodno, činilo mi se da je fratar, kao što je nekoć bio seoski svećenik mome ocu, najuzvišeniji i najpoželjniji ideal. "- Adolf Hitler (Mein Kampf)
- “Moramo se boriti da osiguramo opstanak i množenje naše rase [...] da bi naš narod mogao postignuti sudbinu koju mu je odredio stvoritelj svijeta.” (desno jedna od pobožnih Hitlerovih slikarija Marije i Isusa)
- Za popis zabranjenih knjiga navodi se naputak zabrane (Smjernice iz "Die Bücherei" (1935.), str 279.):
"6. Djela filozofske i socijalne prirode čiji sadržaj govori o lažnom znanstvenom prosvjetljenju primitivnog Darvinizma i Monizma"
“Podrivanje postojanja ljudske kulture uništenjem njezinih nositelja je u očima narodne filozofije najgori mogući zločin. Svatko tko se usuđuje napasti najvišu sliku Gospodina Boga huli protiv dobromislećeg Stvoritelja ovoga čuda i pridonosi istjerivanju iz Raja.”
"Mein Kampf" (1924; str. 383.)
"Svjetovne škole ne smiju se tolerirati, jer u njima nema vjerske pouke, a općenita moralna pouka bez vjerskoga temelja je kao kula u zraku..."
-- Adolf Hitler, u govoru 26. travnja 1933. povodom ratifikacije međudržavnog ugovora s Vatikanom (kršćanski vjeronauk je bio u svim njemačkih školama)
Dokazi:
Schulzeugnis (Svjedodžbe naci Njemačke iz 1940. i 1937./38. lijevo i desno)
Pod Religionslehre (Vjeronauk) ovaj je dobio ocjenu dobar (gut).
Međutim, vjeronaučni udžbenik za 8. razred R.Hrvatske (2018.) indoktrinira djecu u huškačkoj mržnji prema izostanku vjerovanja u njihova Boga (piše da je to izjavio papa Ivan Pavao II ako to nije podvala klero-desničara/ustašoida?):"Ateizam znači bezboštvo, dakle odgajanje bez Boga. Tvrde da je to izraz napretka. Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo često se odgaja takve koji su stvorili Oświęcim." (Oświęcim je izvorni naziv za grad Auschwitz u katoličkoj Poljskoj)
Crkvenjaci indoktriniraju svojim jednoumljem današnju djecu u RH udžbenicima (2018. god.) i ovako: ''Znanost i tehnologija mogu pojačati jačanje praktičnog ateizma, posebno ako se čovjek previše zanosi svojim znanjem i tehnološkim napretkom do te mjere da zaboravi na sva etička i moralna načela. Bog mu više ne treba te se počinje ponašati kao ateist. Uspjeh i slava od nekoga naprave 'malo božanstvo'. U srcu uznosita čovjeka ne može boraviti Bog. Takvi ljudi često se usuđuju sami postavljati ćudoredna pravila ponašanja u društvu, prema svojoj, a ne evanđeoskoj mjeri.''
-- Goering (Protestant), Goebbels ("politička religija"), Hess (Katolik) (Hitler je bio kum njegovim sinovima)... svi su crkveno vjenčani.
- u nacističkoj Njemačkoj, 54% je bilo protestanata, 40% katolika, 3,5% "gottgläubig" (lit. "vjernici u Bogu", često opisani kao uglavnom kreacionisti i deisti), i samo 1,5% ne-religioznih
-- Papa Pije XI 20.11.1926, svečano izjavljuje svim narodima da je: fašist "Mussolini* čovjek kojega je poslala Providnost".
* Fašist Mussolini je uveo vjeronauk u osnovne škole, križ u sudnice, obvezan crkveni brak uz civilni, on i kralj Italije proglašeni počasnim predsjednicima Bratstva reda sv. Franje, riješio dug Vatikana jednoj od banaka, dao Vatikanu godišnju rentu...
No comments:
Post a Comment